Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Lost Channels


Bookmark

Data

Released Ožujak 2009
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Indie pop / Folk-pop / Contemporary Folk / Singer-songwriter
Dodano Petak, 18 Ožujak 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date 2009
Država Kanada
Etiketa Nettwerk
Edition details Producenti: Andy Magoffin i Tony Dekker. Datum objave: 31.03.2009. Snimano: Singer Castle on Dark Island, Hammond, NY Brockville Arts Centre, Brockville, ON St. Brendan’s Church, Rockport, ON
Tags

Review

Kad se ovaj kanadski bend 2003. godine okupio u Torontu i odabrao si ime Great Lake Swimmers, čini mi se kao da su time bacili nekakvo prokletstvo sami na sebe, moglo bi se reći neku vrstu samoispunjujućeg proročanstva. Svima je poznata priča o Marilyn Bell koja je 1954. godine sa samo 16 godina postala prva osoba kojoj je uspjelo preplivati jezero Ontario. Preplivati to jezero značilo je plivati 21 sat i 52 kilometra, uz valove visoke i do 5 metara. Poslije nje, to je uspjelo i drugima, a činjenica da nisu bili prvi nimalo ne umanjuje hrabrost i nadljudske napore koji su za to potrebni. Međutim, Marilyn je dobila doček od 300 tisuća ljudi, novinske naslovnice, novčane i materijalne nagrade, kao i filmove koji su romantizirano dokumenirali taj pothvat. Ostali plivači nisu dobili ništa od od toga. Analogna situacija ponavlja se i sa Great Lake Swimmers. Njihova glazba nije revolucionarna, definitivno nisu prvi koji su zaplovili u indie folk-pop vode, ali su zato još od samog osnutka izdavali odlične albume koji su ostali prilično ignorirani, iako zaslužuju biti slušani diljem svijeta. Nije bilo naslovnica za Great Lake Swimmers.

Na svom četvrtom studijskom LP-u Lost Channels uspjeli su nadmašiti sami sebe. Njegovih dvanaest pjesama vodi nas na maleno magično putovanje kroz folk i country prošlost američkoga kontinenta. Pokušati točno utvrditi izvore njihove inspiracije gotovo je nemoguće. U jednom trenutku mogli bi se zakleti da čujete odjeke Crosbyja, Stillsa, Nasha i, pogotovo, njihova sunarodnjaka Younga, iz akustičnih dijelova njihovih samostalnih i zajedničkih pjesmarica. (Akustični dio legendarnog livea 4 Way Street iz 1971. bio bi baš tu negdje.) Već u slijedećem trenutku selite se petnaestak godina u budućnost na neki od ranih, folkom inspiriranih albuma R.E.M.-a, u slijedećem se ponovno vraćate unatrag do Simon & Garfunkela, a u slijedećem vam se čini da nijednom od tih referenci niste ni blizu zvuku Great Lake Swimmersa. Možda imaju taj retro prizvuk i čine se ugodno poznatima, ali su istovremeno i jedinstveni i na neki način svježi i drukčiji.

Alfa i omega benda, Tony Dekker, čovjek je sa mnogo talenata. Izvrstan je pjesnik i glazbenik i autor svih pjesama na albumu. Njegov tenor je sam po sebi možda najmoćniji instrument benda, iako ni u jednome trenutku nije napadan ni glasan. Nema potrebe za deranjem, ne mora biti previše afektiran da bi bio efektan, polagano i postepeno vas uvlači u svoj svijet. Osim toga, kroz cijeli nas album neprestano podsjeća na to koliko je akustična gitara predivan instrument i jedan od boljih izuma čovječanstva u rukama onoga tko zna što da s njom radi. Njegove jednostavne akustične i vokalne melodije kostur su svake od pjesama, ali Great Lake Swimmers se unatoč tome ne svode samo na njegov kantautorski projekt, već su ipak bend u pravome smislu te riječi. Na Dekkerovim nacrtima grade predivne aranžmane, ne štedeći na instrumentariju – uz električnu gitaru i klavir koji su najčešće prisutni, naizmjence se pojavljuju bendžo, mandolina, vibrafon, Hammond orgulje, violina, čelo i flauta, dok ritam-sekcija samozatajno obavlja svoj posao ostavljajući melodije u prvome planu.

Great Lake Swimmers
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Što se tiče snimanja samog albuma, Great Lake Swimmers krenuli su tragom svojih sugrađana Cowboy Junkiesa, koje je na scenu 1987. izbacio sad već kultni album The Trinity Session snimljen u crkvi Holy Trinity u Torontu. Njihovu ideju o pronalaženju prostora sa jedinstvenom akustikom podižu na još jednu razinu više. Crkva, dvorac i umjetnički centar izgrađen polovicom 19. stoljeća u kojima su snimali smješteni su na području Thousand Islands na rijeci St. Lawrence, području koje osim povijesnih građevina krasi i izuzetna ljepota krajolika i očuvane prirode. Pristup svim tim lokacijama omogućio im je obožavatelj koji je uz to i regionalni povjesničar i fotograf Thousand Islandsa. Akustika tih neuobičajenih prostora nije jedina koja je ostavila traga na albumu - i pejzaži kojima je bend bio izložen za vrijeme snimanja procurili su na album. Zrak, svjetlost, lišće, ptice, vjetar i posebno rijeka neprestano se pojavljuju kao motivi i u doslovnom i u metaforičkom značenju.

Sve nabrojano samo po sebi još uvijek ne mora biti garancija uspjeha, ali kad se Tony Dekker, njegovi kompanjoni plivači, lokacije snimanja i rijeka St. Lawrence pomiješaju zajedno zaista dobivamo jednu izvrsnu pjesmu za drugom. Prvi puta bi vam dah mogao zastati kad čujete gostujuću mladu kanadsku kantautoricu Serenu Ryder kako jedva čujno pjeva uz Tonyja Dekkera, što rezultira jednom od najsavršenijh vokalnih harmonija koje sam imala prilike čuti u Everything Is Moving So Fast. Concrete Heart zadivljuje neobičnim spojem akustičnog pastoralnog soničnog pejzaža i lirike inspirirane pojmovima iz urbane arhitekture u priči koja je možda o mjestu, možda o osjećaju, možda o osobi, možda o mjestu povezanom s osjećajem, možda o osobi povezanoj s mjestom, ili je pak svo troje međusobno povezano. Ne mogu točno utvrditi o čemu se radi, ali sam prilično sigurna da psihijatri baš o tome govore kad vas stave pod hipnozu i kažu vam: „Now go to your safe place“. Dok se još ni ne oporavite, već stiže disekcija brutalno intimnog trenutka romantične veze u najboljoj pjesmi s albuma Stealing Tomorrow. Slijedi Still, u kojoj su Great Lake Swimmers pomalo dezorijentirani i u potrazi za znakovima, uputama i smjernicama, koje na dražestan i gotovo naivan dječji način traže čak i buljeći u zvjezdano nebo. U rukama nekih drugih izvođača taj bi se motiv neizvjesnosti budućnosti mogao pretvoriti u napornu egzistencijalističku zavrzlamu, ali ga Great Lake Swimmers doživljavaju optimistično, kao sasvim prirodan dio životnog toka i potencijal koji još nije ispunjen. Kad stignete do završnih stihova posljednje pjesme Unison Falling Into Harmony:

So save up your tears
For the next time it rains
And flow across the floor
Like the unstoppable river

I will try to know you
Though you defy my grasp
Your beauty is gentle
But forceful and fast


u kojima gotovo da se reflektira cijeli album, ako vas oni ne dotuku, sklad i harmonija nastupa Great Lake Swimmersa trebali bi dovršiti posao.

Lost Channels zaista ima sve odlike velikog albuma – zvuči veličanstveno a opet potpuno nepretenciozno, privatno a opet potpuno univerzalno, čini mi se da se svi nekako muvamo tim istim izgubljenim kanalima. Za kraj, da se vratimo na početak priče – hoće li Great Lake Swimmers dobiti svoju naslovnicu? Odgovor je – najvjerojatnije ne, ali oni ionako nisu bend za naslovnice, oni su bend za vašu sobu i za vaše slušalice. Ono što bi Lost Channels trebao postići jeste konačno otjerati to njihovo prokletstvo, izvesti ih iz nezaslužene anonimnosti i donijeti im mnogo novih zainteresiranih parova uši, a to je jedino što im ustvari i nedostaje.
 

Danaja Glavičić

Hits 559

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42