Review
Zbog ovakvih albuma kakav je American Myth Jackiea Greena ja obožavam muziku i sve u njoj, ovakvi nam albumi ulijevaju nadu da još ima mladih i talentiranih glazbenika koji mogu proizvoditi kvalitetnu glazbu koja će naći svoj put do slušatelja bez nekih velikih marketinških trikova i pompoznih najava. Ovakvi albumi svojom kvalitetom sami su sebi najbolja reklama, a njihova kvaliteta zasjenjuje svaku napuhanu i umjetnu izgrađenu slavu kvazi umjetnika.
American Myth album je velik koliko i sama Amerika, a Jackie nas kao vješti vodič svojim multi-instrumentalističkim sposobnostima, iznimnim skladateljskim talentom i idealnim vokalom odvodi u svaki njezin kutak. Snažni utjecaji tradicionalnog i "modernog" bluesa, rocka, countrya i popa utkani su u svaku sekundu ovog albuma i izneseni na najkvalitetniji mogući način. Ustvari fascinantno je koliko je Jackie brzo sazrio i napredovao od posljednjeg albuma i uopće od svega što je do sada radio.
Važno je spomenuti i osobe s kojima je surađivao na ovom albumu a čije iskustvo i neupitna kvaliteta od ovoga albuma stvaraju pravi fino brušeni dragulj. Spomenut ću samo nekoliko njih. Prije svega tu je dvojac Davey Faragher (vokal i bas) i Pete Thomas (bubnjevi, udaraljke i kanta za smeće) iz benda Elvisa Costella The Impostors, zatim izuzetni Greg Leisz koji je odradio majstorski posao na mandolini i pedal i lap steelu te svakako producent Steve Berlin (Los Lobos) koji je svemu tome dao pečat izvrsnosti.
Uz maločas spomenute glazbenike kao i velik broj drugih izvrsnih osoba koje su sudjelovale na stvaranju ovog albuma nije ni čudo da pjesme poput maestralne When You"re Walking Away, tekstom vrlo jake Hollywood (koja zvuči kao da je upravo izašla iz neke močvare američkog juga) ili pak epske Supersede – koju bih se usudio staviti rame uz rame sa American Pie – zvuče tako jasno i čisto.
Kao što sam i na početku rekao. Ovaj album svojom kvalitetom sam sebi daje najbolju preporuku tako da mu nekih mojih posebnih hvalospjeva za kraj i ne treba. Uostalom, mislim da sam ionako ovu recenziju ukrasio samim superlativima tako da bi za kraj možda bilo najbolje da malo smanjim tenzije. Ja sam uživao u ovom albumu i nadam se da ćete i vi.
Dragutin Andrić
