Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
!

Bookmark

Data

Released Prosinac 2009
Format Albumi
Vrsta Rock
Dodano Nedjelja, 15 Svi 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date 2009
Država Hrvatska
Etiketa Dancing Bear
Tags Gatuzo Dancing Bear

Review

Ajde da se s krajem 2009. i doma možemo nečim pohvaliti.
 
Dobro, ne bih se sad previše zaletavala, jer solidnih svirki nikad nije manjkalo, ali albumi su već druga priča i nema ih mnogo koji pomiču letvice, tako da Gatuzov ! zvuči više nego pristojno, pogotovo sada kada se čitava Baretova baština konačno svela na sasvim usputne reference i kada se generalno izgubio svaki smisao u razglabanju o domaćem rocku, barem onoj afirmiranoj strani koja je debelo zapela ili u lakrdiji s jedne strane, ili u moralističkim propovijedima s druge. Još da prevladamo one socijalne trenutke bijesnog naroda koji stalno prijeti izlaskom na ulice, indie renesansi u Hrvata ne bi bilo kraja. Ali i ovo je početak, zvučno pun flashbackova na prvi album Strokesa i žešće britanske nadobudnike, formalno nalik postavu najboljeg Whiteovog 'projekta' i Black Keys. 
 
Istina, Amerikanci su se ove godine odmarali jedni od drugih, ali gitara i bubnjevi svejedno ostaju posve dovoljna sredstva za široke raspone ekspresija bez ostatka. Gatuzu je ta formula sjela idealno, pa čak ih i zaštitila od apsurda mogućih solo prodora i drugih zrelih putovanja u beskonačno. I tu stvarno nema napornog divljanja. Čitava je energija sabijena u kratke i eksplozivne forme s demokratski ravnopravnim elementima zvuka kojeg na trenutke nadilazi tek vokal, već ovisno o mudroj procijeni da bi nedostatak rime ili upitne naglaske bilo dobro izbalansirati bljeskovima neartikuliranog zavijanja. I za to treba imati nepogrešiv osjećaj i nešto sklonosti ka destrukciji što produkcija, srećom, ovaj put uopće nije uspjela ispeglati. Ona autentičnost garaže ostala je netaknuta, ili bar tako vješto pročišćena da se s diska doima još uvjerljivijom. A da glazbenog producenta slučajno ne ostavimo u anonimnosti, njegovo ime je Marko Kalčić.
 
Čitav album prilično je ljepljiv, i sigurno da je tome razlog objektivna kvaliteta izvedbe i produkcije, ali više od svega u pitanju je ! efekt iznenađenja, jer ne znam tko je pretpostavljao da će već u prvim taktovima pjesme Na pola puta osjetiti Maara (ozbiljno), ili vizualizirati Is This It žarulje od 40W s drugim brojem Taj naš krug. Kao i to da će nas u underground Paniku uvesti optimistični tonovi usne harmonike. Inače, Panika najviše od svih pjesama s albuma vuče na domaći teren, iako i u tom kontekstu djeluje izrazito svježe. I sad, da svoje komentare ne pretvorim u patologiju, pozornost usmjeravam još na singlove Samo čovjek i Peti dan koji su očvrsnuli drugu polovicu albuma, a na taj popis dodajem još desetu Odlučio sam bježat, i to zbog onog savršenog 'pripjeva' Moje kosti... koji slavodobitno negira prijetnju o smirivanju par pjesama prije, i koji bi odmah zaposjeo neki tematski top 5, naravno, da nismo ovdje nego negdje drugdje.

Zapravo, album je odličan. Smetaju me malo samo tekstovi koji previše lelujaju. Mislim, bilo bi bolje da nas i riječi bombardiraju jednako kao i zvuk, bez obzira imale smisla ili ne. Značenje ionako nije uvjet i bitniji je red riječi u rečenici, a najjači su im baš oni dijelovi koji, osim što vuku na fizičke obračune s apstraktnim pojmovima, ne nose neki dublji smisao. Ali, u biti, to je tako ništa u usporedbi sa svim dobrim stvarima koje nam donosi !. Možda nas je i spasio (stanka), ili barem dao snažniji poticaj svim onim ksetovcima koji pored spektakularnih obiteljskih koncerata u Areni, iritantnih reuniona, kretenskih glazbenih suradnja i obrada obrada nikako da dođu do svojih par članaka.
 
 
Marina Vukman
Hits 1369
Noge / Ruke / Glave « Noge / Ruke / Glave Gatuzo Albumi Kronologija Gdje idemo » Gdje idemo

Posljednje recenzirano - Jazz