Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Veljača 2011
Format Albumi
Vrsta Rock / Indie / Alternative rock / Art Rock / Folk / Folk-rock
Dodano Četvrtak, 21 Travanj 2011
Žanr Rock
Broj diskova 1
Edition date Veljača 2011
Država Velika Britanija
Etiketa Island
Edition details Snimano: Dorset, V. Britanija, travanj – svibanj 2010. / Produkcija: PJ Harvey, John Parish, Mick Harvey i Flood / Datum objave: 14.02.2011.
Tags PJ Harvey Island Records

Review

I bez napadnih davanja do znanja da je različitost imperativ, poput dične kolegice Björk, ili guranja radikalnih zaokreta u kreativnoj konceptualnosti u prvi plan, poput danas već prevelikih Radiohead, nanizavši kroz protekla dva desetljeća nisku od osam studijskih albuma, Polly Jean Harvey nesvjesno je održala lekciju kako se gradi autorski iskaz na stalnom traženju novih rješenja i svježe energije. Uvijek neponovljivo svoja u pismu i glasu, PJ se radno družila s velikim autorima poput Nicka Cavea i Trickyja te snimala cijele albume s Johnom Parishom no uvijek i stalno u funkciji produ(b)ljenja tenzija i preokupacija iz nje same. Zato je "To Bring You My Love" uistinu zvučao poput ženskog Cavea, ali i bio izrazito snažno remek-djelo baš prepoznatljivo njezinog, na rokerskoj tradiciji temeljenog kantautorstva; zato je "Is This Desire?" zazvučao na prvu kao pomodno grebanje po još friškoj ostavštini trip-hopa, a zapravo bio logično uprezanje podivljale energije s nastupnih albuma u korist podebljanja emocija i dobivanja na kreativnoj širini, učenje kako vrištati tišinom.

Upravo je to prijelomno djelo iz 1998. naznačilo put kojim će rock-heroina i nenamjerna femme fatale samouvjereno zakoračiti do prošlog, glazbeno vrlo introspektivnog "White Chalk" koji se čini miljama daleko od garažnog zvuka "Dry" i "Rid of Me". Vokalno se posve udaljivši od bluesom i rock 'n' rollom izgrebanih manira s početka karijere, taj je polusatni autorsko-izvođački trijumf konačno i skepticima dokazao da ova engleska poetesa s gitarom oko vrata ima znanje, talent i moć te da su joj horizonti nepregledni. "Let England Shake" počeo je nastajati odmah po završetku rada na "White Chalk", dakle, još 2007., no opet ne kao ponavljanje ni cementiranje formule. Posve drukčiji koliko i pametan, logični nastavak, novi je album začet kao zbirka pjesama posvećenih Engleskoj. Domoljubna koliko i neumivena i bespoštedna, prvenstveno istraživačka i oštra.

Prve demo-snimke pjesama s "Let England Shake" bile su gotove već početkom 2009., nakon što je PJ pronašla zadovoljavajući način za uglazbljenje tekstova pri čijem pisanju nije htjela robovati glazbenim rješenjima. Bila je tada u potrazi za slobodnim studijem u Berlinu, ali kad joj je župnik u rodnom Dorsetu ponudio tamošnju crkvu za potrebe snimanja, ponudu je prihvatila s oduševljenjem. S potporom sada već bivšeg člana The Bad Seeds, Micka Harveyja, partnera na još vrućem albumu "A Woman a Man Walked By" Johna Parisha i producenta Flooda, PJ je "Let England Shake" dotjerala u petotjednom sessionu tijekom travnja i svibnja s instrumentarijem koji je, uz gitaru, bubanj i bas, obuhvatio njoj sve omiljeniju citru, melotron, ksilofon, harmoniku i puhače. I kako to sve skupa zvuči? Fan-tas-tič-no!

S tako vrsnim multiinstrumentalistima kakvi su joj prezimenjak i Parish, uz tako sugestivan ambijent kakav pruža crkva te uz autorsko samopouzdanje s opravdanim pokrićem, PJ Harvey je svoje spjevove o Engleskoj i njezinim u krvi kupanim temeljima okupila u nezaboravnom glazbenom performansu. Tematski se ponajviše dotaknula ratova koje je Engleska vodila kroz svoju povijest, a najčešće galipoljske bitke 1915. u kojoj je život izgubilo 21000 samo britanskih vojnika. Posjećujući stihovima krvave bitke i bespoštedne ratove, vrsna poetesa poput PJ nije imala na umu puku kritiku, već je prvenstveno htjela istražiti ratovanje kao silu koja oblikuje naciju i narod. Ovivši dojmljive tekstove izraženim elementima folka, od same glazbe do vokalnih manira i melodioznosti, svoju je ideju osnažila do razine gdje su bilo kakvi pogovori suvišni.

U vještom balansu između pretencioznosti i jednostavnosti, PJ Harvey, davno dokazana kao jedna od najuvjerljivijih živućih kantautorica, sa svojim je osmim samostalnim studijskim albumom dosegnula novi vrhunac kojem je, sad se pokazuje, "White Chalk" bio poput samozatajne odskočne daske. Kritičar NME-ja zgodno se usudio reći da je s "Let England Shake" u glazbi čak učinila ono što je, kad je ratna tematika u pitanju, Coppola postigao na filmu, a Hemingway u književnosti. Vjerujte mi na riječ, a poslije i svojim ušima – nije u pitanju samo vješto baratanje riječima. Vrijeme "Rid of Me" danas se čini bespovratnim, ali – teško mi je i samome sebi povjerovati – nema u tome nikakvog razloga za zabrinutost ili žaljenje. Ova Žena, daleko od bilo kakvog mediokritetstva, niti je rođena da stagnira niti se ikad ponavljala. Stalna i nepromijenjena je jedino maestralnost u svemu tome. 

 

Toni Matošin

Hits 891
A Woman a Man Walked By « A Woman a Man Walked By PJ Harvey Albumi Kronologija The Hope Six Demolition Project » The Hope Six Demolition Project

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42