A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | The Gereg (Instrumental) | 4:55 | ||||
2 | Wolf Totem (Instrumental) | 5:38 | ||||
3 | The Great Chinggis Khaan (Instrumental) | 4:23 | ||||
4 | The Legend of Mother Swan (Instrumental) | 5:25 | ||||
5 | Shoog Shoog (Instrumental) | 4:01 | ||||
6 | The Same (Instrumental) | 5:27 | ||||
7 | Yuve Yuve Yu (Instrumental) | 4:43 | ||||
8 | Shireg Shireg (Instrumental) | 5:47 | ||||
9 | Song of Women (Instrumental) | 7:17 | ||||
10 | Wolf Totem (Instrumental Deluxe Version) | 5:17 | ||||
11 | Yuve Yuve Yu (Instrumental Deluxe Version) | 4:40 | ||||
12 | Song of Women (Instrumental Deluxe Version) | 5:49 |
Pisana riječ i glazba spajaju ljude kao mostovi kojima su ponekad nesagledive daljine i različitosti s lakoćom dostupne svima u jednom „malom selu“ zvanom planeta Zemlja. Mudre riječi i dobra glazba su poput jajeta, tek što se otvore, već imaju krila koja u labirintima duše predstavljaju jedino svjetlo.
Tako je jedan od tih mostova uspješno spojio etno glazbu potomaka Džingis-kana s jednom podvrstom rock glazbe nazvane metal u jedinstvenu simbiozu uvijek prisutne sonične „galame“ heavy/metala i jedinstvene, pomalo hipnotičke tradicionalne glazbe „lake konjice“ s Istoka koja je u svojim pohodima stvorila jedno od najvećih svjetskih imperija. Glazba benda The Hu predstavlja spoj prošlosti i sadašnjosti, spoj Istoka, Orijenta i Zapada.
Oformljeni 2016 u Ulan Batoru (u prijevodu Crveni heroj) uz pomoć producenta Daskhe, u kratkom su vremenu i prije objavljivanja svog prvog albuma imali preko 40 miliona pregleda na društvenim mrežama, nakon čega su ostvarili zapažene koncertne nastupe diljem svijeta. Svojom su energičnom i iskrenom svirkom u času kupovali naklonost publike koja je s nepatvorenim oduševljenjem prisustvovala jedinstvenim „ritmičkim galopima“ ostvarenim na tradicionalnim tisućljetnim instrumentima na kojima se sviralo prije odlazaka u bitke: Morin khuur (mongolska violina, smatrana autentičnim mongolskim simbolom, Tumur khuur, Tovshuur (mongolska gitara) uz poslovično grleno pjevanje, svojstveno provinciji Kjovd, gdje je u stvari i nastalo. To je stil pjevanja u kojem izvođač tvori baznu intonaciju na koju se nadovezuju druge note tvoreći sugestivne melodije čiji se tonaliteti spuštaju u dubine otkrivajući spiritualnost i egzotičnost takvih trenutaka. Kako sami kažu svi instrumenti su napravljeni isključivo za njihov bend, promjenili su njihov izgled i način na koji se prezentiraju u glazbi koju stvaraju. Tradicionalnim mongolskim instrumentima pridodali su „tradicionalne“ rock instrumente (el.gitara, bas, udaraljke) bez kojih bi njihova sonična folk dimenzija nastala u srcima ponosnih konjanika u srazu s melodijama i ritmovima moderne glazbe zasigurno izgubila dio privlačnosti.
The Hu se smatraju pionirima tkz. Huunu Rocka, a prema njihovim riječima svjesni su da su svijetu ponudili neku novu, osvježavajuću, pomalo egzotičnu glazbenu sliku, s donekle političkom prozom kroz koju žele mladim generacijama u svojoj domovini ukazati na njene ljepote i kulturu. Upitani kako nastaje njihov kreativan proces, odgovaraju da je sličan mnogim glazbenicima, uz posebnost njihovog zvuka, njegove prirodnosti, kao i tema u kojim se osjeća stav ponosnih ratnika naviknutih na nomadski stil života.
Album „Gereg“ je zasigurno bio njihova odskočna daska u uvijek neizvjesne glazbene vode. Na njemu su ostvarili suradnju s Dannyjem Caseom, vokalom američkog nu metal benda From Ashes To New, u stvaranju jednog od hitova, „Yuve Yuve Yu“., dok je na drugom hitu „Wolf Totem“ gostovao Jacoby Shaddix, vokal benda Papa Roach.
Manje je poznato da je njihova glazba imala utjecaja na video igre, naime ako ste igrali Star Wars Jedi:Fallen Order mogli ste se suočiti s atraktivnom glazbenom temom nazvanom „Black Thunder“ koja kao da je stigla iz nekog drugog svijeta.
Poznatiji po svojim nadimcima „Gala“, „Jaya“, „Enkush“ i „Temka“ zbog uspješnog promoviranja mongolške kulture i identiteta odlikovani su od strane predsjednika Mongolije Ordenom Džingis-kana, koji je to vrijedno odlikovanje usporedio s onim kojim su davne 1965 godine Beatlesi odlikovani zbog sličnih zasluga.
Ponukani sveopćim pozitivnim reakcijama na svoj prvijenac, odlučili su istog ogoljeti od gore spomenutog glenog pjevanja, te ga prezentirati isključivo i instrumentalnom ruhu. Močan zvuk koji na momente asocira na galop mongolske konjice svojim hipnotičkim sadržajem isto je tako zanimljiv poput originala, dokaz je njihovog neospornog talenta u prezentaciji apsolutno nepoznatog, zato i zanimljivog etno sadržaja nacije koja nije bila samo poznata po svojoj okrutnosti prilikom stvaranja impozantnog carstva iz kojg je zapadna civilizacija imala što naučiti.
Povod ovom sadržaju (a manje recenziji) nastup je The Hu u Lijepoj Našoj, točnije u Zagrebu, u rujnu tekuće godine.
Siguran sam da će za posjetitelje biti to jedno pamtljivo glazbeno iskustvo.
Đorđe Škarica