Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2013
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock / Chamber Pop
Dodano Četvrtak, 12 Veljača 2015
Žanr Rock
Length 33:03
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2013
Država UK, Europe & US
Etiketa Mute
Catalog Number CDSTUMM353
Edition details Datumi objave: 29.04.2013. (V. Britanija); 11.06.2013. (SAD) / Producent: Mick Harvey
Tags Mute Mick Harvey

Review

Nisam osobiti ljubitelj konceptualnih albuma, ali sam sklon u svakom potražiti kakav koncept. I drago mi je kad ga nađem i po tom ključu spajam pjesme u cjelinu, bliže ili dalje originalnoj umjetnikovoj ideji. U slučaju najnovijeg albuma bivšega Bad Seeda, Micka Harveyja koncept je vrišteće jasan, ali i dovoljno izazovan da tjera na potragu za svim tankim nitima što veže njegov ciklus pjesama. "Four (Acts of Love)" niz je povezanih pjesama, većinom minijatura (album traje tek nešto dulje od pola sata), što žele riječju i zvukom govoriti, kako sam podnaslov sugerira, o ljubavi. Izlizano?

Harvey je izuzetan glazbenik, čovjek sposoban prelaziti s instrumenta na instrument baš kao da je svaki isti, osoba koja je snažnoj, ali često (samo)destruktivnoj) autorskoj vizija Nicka Cavea davala presudne dekore, ambijente i okvire te povezivala te vatromete u, ekonomskim rječnikom, "održivi razvoj". Harvey je i sam autor, vrlo osoben umjetnik koji ipak ne guta svijet punim ustima i ne pumpa ego demonstracijama svoje glazbeničke sile. Dosad je objavio cijeli niz albuma potpisanih svojim imenom, ali tek su se na prethodnom, vrlo dobrom "Sketches from the Book of the Dead" našle isključivo autorske pjesme. Utjecaji prvenstveno Sergea Gainsbourga, ali i drugih velikana pop-podzemlja konkretizirali su se cijelom lepezom obrada, sve redom miljama udaljenim od pukog kopiranja. Sada se, pak, ovaj samozatajni Australac uhvatio ukoštac s vječnom temom ljubavi, isprepličući glazbene stavke u smišljenom, čeznutljivom nizu, u kojem ne samo da ponovno ima mjesta za obrade, već one imaju i najistaknutija mjesta.

Ne zadirući prodornije, poput, na mahove, Cavea te, možda još predanije, Dylana, u prostor kristolike ljubavi, odnosno, agape, koju je baš popularna kultura (ali i moderni aktivizam) toliko nasilno naguravala u uske okvire palim-se-na-tebe-ljubavi, ali ni banalizirajući do razine čisto fizičkoga, Harvey, svjestan vlastitih ograničenja, pokušava napipati nekakav sebi razumljiv balans u okviru kojeg će ljubav sagledati kao nemir, vrtlog i oluju, ali i ono jedino što nam na koncu ostaje, uz sve sjene i interpretacije koje smo joj, po vlastitim dnevnim potrebama nakalemili. Zato će se kroz ove pjesme provući sva punina otkrivene ljubavi, uragani žudnje, trnci sumnje, prijetnje pohlepe i boli gubitka, baš kao i utjeha pomirenja. Doduše, sve u finim naznakama i sitnim dozama, izloženo kao krhka instalacija.

U činovima Harveyjeve instalacije istaknuta mjesta dobit će obrade PJ Harvey ("Glorious"), Exume ("Summertime in New York"), Vana Morrisona ("The Way Young Lovers Do"), The Saints ("The Story of Love") te Roya Orbisona ("Wild Hearts"), ali prezentirane do razine neprepoznatljivosti, odnosno, toliko urezane u novu autorsku sliku da više oslikavaju skroman stvaralački um nego mudre posudbe. No ipak bih izdvojio proganjajuću "I Wish That I Were Stone" sa svojom nemirnom gitarom kao minijaturni središnji dio albuma koji se baš tu negdje lomi između otvarajuće glorifikacije i završnih usporedbi s vilinskom prašinom. Bez nje kao da ne bi bila moguća, primjerice, "Fairy Dust" u kojoj Harvey zaključuje "priču" svojevrsnim upoznavanjem poniznosti bez koje ljubav ni ne može biti mnogo više od laži.

Čini se kako je sve skupa moglo biti i, uvjetno rečeno, urednije i kako je uistinu snažnih trenutaka poput spomenute "I Wish That I Were Stone" ili "Wild Hearts" moglo biti i više – to bi dalo albumu veću dozu sugestivnosti; ovako, sve se ipak čini više kao osobna, intimna meditacija podijeljena s prijateljima. I to je OK, osim što vas, bojim se, neće natjerati da joj se vraćate jednom kad usvojite gradivo, odnosno, kad pronađete većinu tankih niti kojima je autor povezao svoj koncept. Dotad, uživajte u pažljivo artikuliranoj romantici u tri čina; naći ćete svoj (makar) trenutak.

 

Toni Matošin

Hits 969
Sketches from the Book of the Dead « Sketches from the Book of the Dead Mick Harvey Albumi Kronologija Intoxicated Women » Intoxicated Women

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42