Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Srpanj 2020
Format Albumi
Vrsta Art Rock / Prog-rock / Contemporary Pop/Rock / Album Rock / Arena Rock
Dodano Četvrtak, 17 Prosinac 2020
Žanr Pop-Rock
Length 47:21
Broj diskova 1
Edition date Srpanj 2020
Država Europa
Etiketa Inside Out Music / Sony Music
Catalog Number IOMLTDCD 550 / 19439751172
Edition details objavljeno: 17.7.2020.; producenti: Zak Rizvi, Phil Ehart i Rich Williams
Tags Sony Music Inside Out Music Kansas Rich Williams Phil Ehart Zak Rizvi

Review

Što se može očekivati od novoga albuma grupe koja postoji već preko 50 godina? Vjerojatno, baš i ne previše. U najboljem slučaju, ponavljanje neke stare formule uspjeha koju su, u ranija vremena, detektirali kao onu koja će se svidjeti publici. Ali činjenicu da nije dobro biti rob predrasuda i da starijim, naoko 'izlizanim' imenima uvijek treba dati priliku, ponovno je dokazao i ovaj novi album Kansasa.

Prisjetimo se, grupa je osnovana na samom kraju šezdesetih u Topeki, glavnom gradu američke savezne države po kojoj su i nadjenuli ime. Možda i nije toliko poznato, ali sam početak rada grupe obilježio je jedan nasvakidašnji događaj: nastup na posljednjem zajedničkom nastupu grupe The Doors. Osim što su otvorili posljednji koncert na kojem su Doorsi svirali sa Jimom Morrisonom, pridružili su se legendarnoj grupi u izvedbi pjesme „Light My Fire“. Jim Morrison, umoran i opijen ne samo slavom, pojavio se neuredan i raščupan, kao beskućnik i teturao je pozornicom. I dok je tijekom nastupa pričao viceve koji su samo njemu bili smiješni, John Densmore, bubnjar Doorsa, na kraju posljednje pjesme „The End“ iznerviran je odbacio palice i otišao s pozornice. I tako je žalostan kraj jedne od najznačajnijih grupa šezdesetih označio početak Kansasa.

Ali nije uspjeh Kansasa išao munjevito brzo, preko noći. Svirali su još nekoliko godina pod utjecajem grupa The Cream i Yes, te pomalo konačno definirali svoj osebujan stil. Premda su im prva tri albuma („Kansas“, „Song For Amerika“ i „Masque“) bila sasvim solidna, nisu ostvarili veći uspjeh. Tek s četvrtim albumom pod nazivom „Leftoverture (1976.) i njegovim nastavkom „Point of Know Return“ (1977.) iznjedrili su hitove poput "Carry On Wayward Son" i "Dust in the Wind", a potom i platinastu nakladu. U SAD-u su postali poprilično poznati, ali je trebalo steći poziciju u Europi te su krenuli na turneju 1978. godine. Sljedećim studijskim albumom „Monolith“ (1979.) nisu oduševili kritiku, ali su se ponovno popeli na Billboardovu ljestvicu, tako da su krenuli i na japansku turneju. Tekstovi su im bili nadahnuti mističnim idejama inspirirani „Knjigom o Urantiji“ nepoznata autora, a objedinjavali su znanost, religiju i spiritualnost i sasvim su dobro pristajali uz glazbu koja se sve detaljnije raščlanjivala u potrazi za savršenstvom. Počeli su zvučati preambiciozno i malo tko ih je razumio, a ponajmanje glazbeni kritičari koji su nemilosrdno dočekali njihov idući album „Audio Visions“ (1980.) s tvrdnjama kako je Kansas potpuno izgubio kompas. Prekretnica je stigla brzo, jer je album „Vinyl Confessions“ (1982.) sadržavao njihov treći hit "Play the Game Tonight" i dao im priliku da se ponovno popnu na ljestvice popularnosti. Kratki uzlet rezultirao je ponovnim padom već idućim albumom „Drastic Measures“ (1984.) koji je otvorio prostor za sve veća unutarnja previranja u bendu pa su grupu napustili njezin osnivač Kerry Livgren (gitarist i klavijaturist) i basist Dave Hope. Nastavili su s radom dvije godine kasnije na poticaj Stevea Walsha, ali su krenuli u smjeru pop i hard rocka zanemarivši onu bitnu progresivnu komponentu. Pokazalo se da to baš i nije neko rješenje, nastala je poduža pauza u njihovom studijskom radu koju su popunjavali kompilacijama i objavljivanjima live-albuma. Štoviše, izgledalo je da novih studijskih albuma Kansasa više nikada neće biti. A onda su početkom novoga tisućljeća ponovno u izvornoj postavi objavili „Somewhere to Elsewhere“ i obilježili tridesetu obljetnicu svoga rada. Gomila kompilacija i objavljenih koncerata koja je uslijedila nakon toga ponovno je ostavljala dojam da su odustali od studijskoga rada, a u prilog tome je govorio i odlazak pjevača Stevea Walsha koji se s bendom definitivno pozdravio 2014. godine i rekao da se po pitanju Kansasa „umirovio“. Prvi studijski album nakon čak 15 godina zvao se „The Prelude Implicit“ i snimljen je s novim pjevačem Ronnijem Plattom. Postalo je jasno da je Kansas odlučio otvoriti novo poglavlje u svojem radu. Ronnie, bivši kamiondžija i veliki obožavatelj Kansasa, uz nove je članove benda donio pravo osvježenje.

Odmah treba reći da je najnoviji album grupe pod nazivom „The Absence of Presence“ sasvim logičan nastavak „The Prelude Implicit“. Ipak, zamjetno je da su pjesme na novome albumu ritmički i aranžerski razrađenije. Od nježne violine i fenomenalnog otvaranja albuma poduljom naslovnom skladbom pa sve do posljednje pjesme "The Song the River Sang", album je produkcijski, aranžerski i izvođački projekt napravljen bez greške. Za pretpostaviti je da je u tome velika zasluga klavijaturista Toma Brislina i gitarista Zaka Rizvija koji su autorski supotpisali većinu pjesama. Pjesme su sadržajno ujednačene, ali je zamjetno da od cjeline pomalo odudaraju „Memories Down the Line“, klasična heavy metal balada i instrumental „Propulsion I.“ koji uistinu podsjeća na Deep Purple. Našlo bi se tu poveznica i s grupom Porcupine Tree, a vjerojatno i drugim progresivnim bendovima. Zbog mnoštva elemenata koje treba uskladiti i razraditi progresivnu glazbu nije jednostavno osmisliti i izvesti, ali jednako je tako treba pozornije i slušati. Stoga ne čudi da ovo nije album koji vas osvaja na prvo slušanje. Treba vremena i strpljenja kako biste razmrsili mrežu satkanu od složenih niti ritma i zvukova i ukoliko niste na to spremni, nemojte se u taj posao niti upuštati.

Možemo zaključiti da je Kansas definitivno osuvremenio svoj zvuk i konačno prihvatio izazov trećega tisućljeća te novim albumom potvrdio smjer kojim su krenuli s prethodnim „The Prelude Implicit“. Možda je nepotrebno naglašavati ali bilo bi ih zanimljivo poslušati uživo i usporediti nove nastupe s onima zabilježenim na brojnim live izdanjima. No, hoće li održati turneju koju su planirali od svibnja pa do kraja 2021. nastupima u SAD-u i Europi još ćemo vidjeti. Čak je izglednije da će nas prije realizacije novih nastupa Kansas iznenaditi novim studijskim albumom. Nastave li u ovom smjeru, bez sumnje, ovakvo će rješenje oduševiti sve ljubitelje progresivnog rocka.

Ivan Dukić

Hits 533

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma