Santa Baby

Review

Najpoznatiji, najslavljeniji i najzvonkiji rođendan u povijesti čovječanstva, i uz sve rjeđe, sada već gotovo i iščezlo spominjanje samoga Slavljenika, ne prestaje inspirirati glazbenike na nove i reinterpretacije nekih starijih prigodnih versi i nota. Naravno, i ptičicama na snijegom osutim grančicama jasno je kako premoćnu većinu pritom inspirira prvenstveno komercijalna računica, no nepobitno je da baštinimo i sasvim lijepu, finu i glazbeno itekako relevantnu tradiciju onoga što sve revnije – valjda iz tzv. političke korektnosti – nazivamo "blagdanskom" glazbom. Na zapadu su jaslice, betlehemska noć, Sveta obitelj, pastiri i mudraci i sav imaginarij koji čini "priču" o Božiću odavno, u "blagdanskom" duhu, zamijenjeni snježnim pahuljicama, raskošno okićenim drvcima, djedicama i snjegovićima, zimskim čarolijama i općebijelom romantikom, što je sve osjetnije i u našoj produkciji, no moram zatomiti gunđala u sebi pa ponoviti kako se i u takvim duhovno nelogičnim koliko i komercijalno-politički sasvim jasnim koordinatama može ili treba moći pronaći... pa, da parafraziram naslov popularnog filma, bar nešto dobre glazbe.

Alicia Keys odavno ne mora nikome dokazivati ništa; kantautorica i pijanistica, nadasve impresivna pjevačica koja vokalnim manirama i rasponima s nepodnošljivom lakoćom povlači ono najbolje iz tradicije R'n'B-ja, soula, gospela, jazza i bluesa, već je prvim albumom "Songs in A Minor" iskazala glazbenu zrelost i talent, a sada je, dva desetljeća kasnije, za svoj prvijenac na vlastitoj diskografskoj etiketi odabrala upravo božićni... pardon, blagdanski album. Posve zaronjen, naravno, u američku glazbenu kuhinju, Alicijin prvijenac i u blagdanskom žanru donosi set pjesama prepunjenih božićnim duhom, dakle, Djedom Božićnjakom, snježnim pejzažima i zazivanjima općeprihvaćenih "pravih" vrijednosti, pri čemu se, uz sedam obrada mahom starijih klasika žanra, našlo mjesta i za četiri svježa autorska doprinosa.

Naravno, "December Back 2 June", "You Don't Have to Be Alone", "Old Memories on Christmas" i "Not Even the King" donose Alicijin odavno ugođen i besprijekorno otpjevan R'n'B s uronjen u modernu, ali i trendovima neopterećenu produkciju, što je već sasvim solidan prilog recentnoj blagdanskoj pjesmarici. Ti autorski prilozi jasno određuju i motivsko-tematsku krivulju albuma, koja se svodi na ljubavne čežnje i poruke, na toplinu u međuljudskim odnosima i na općenito nematerijalne vrijednosti. Pa se od uvodne, senzualne, hipersekularne "Santa Baby" nižu spretno birane sestrice iz pedesetih ("My Favorite Things") i šezdesetih ("Christmas Time is Here", "Please Come Home for Christmas"), pa i četrdesetih godina prošloga stoljeća ("The Christmas Song" iz radionice Roberta Wellsa i Mela Torméa), uz valjda neizbježnu Lennonovu "Happy Xmas (War is Over)", da bi pun pogodak i zaokruženje, u stilu i maniri ipak "jačeg igrača" od uobičajenih posezatelja za božićnim recepturama, Alicia postigla epilogom, obradom slavne Schubertove "Ave Maria". Samopouzdanom, raspoloženom izvedbom, koja daje taman toliko osobnog pečata da ne remeti monumentalnost originala a ni da nije puki preslik, Alicia Keys svojoj premijernoj blagdanskoj zbirci makar na samome kraju (do)daje notu transcedentalnoga.

Ni naslovom albuma ni njegovom naslovnicom ova vrsna glazbenica nije uopće davala prostora upitnicima o čemu će tu biti riječ: "Santa Baby" je blagdanski album skockan više-manje po unaprijed utvrđenim pravilima igre, samo što u ovom slučaju za mikrofonom, a dijelom i u autorskoj stolici, imamo zaista sjajnu, talentima bogatu i pametnu glazbenicu koja će u datim okvirima ponuditi makar glazbeno pismen, solidan i zaokružen proizvod. Da, namjerno kažem proizvod, jer uz sav talent, pismenost, radost muziciranja i trud, ovdje je riječ o robi s jasnim konfekcijskim brojem i pripadajućom etiketom.

Toni Matošin