Beton

Review

Kandžija ovoga puta bez Golih žena potvrđuje svoj status jednog od duhovitijih repera na našim prostorima i glazbenim listama.

Poput Vojka V, ispucao je svoj smisao za humor, beatove i stihove u album satkan od svega 10 pjesama. Već u prvoj pjesmi, "Ko te šta pito" daje do znanja da će raditi, govoriti i nositi što želi. Odlučio je isto tako obratiti se onima koji ga nerviraju te ih "isprdati" jer "ruganje, sprdnja, sve je to zabava."

Dok u drugoj podiže ljestvicu na viši nivo pa je teško ne nasmijati se ili poistovjetiti s riječima koje ispucava kroz slušalice i čiji bas paše kroz njegovo ritmično repanje pa je teško povjerovati da je Stjepko očajan kako kaže, jer što mu više odmiče album prema kraju postaje sve zanimljiviji.

No, kako sve nakon nekog vremena izblijedi, tako je on očito negdje putem izgubio inspiraciju ili nit vodilju kojom je započeo album pa približavanje kraju i nije neka eksplozija koja se očekivala od početka. Popustio je u jednom trenutku i izgubio se u procesu stvaranja, ipak je “ogolio” samog sebe pa se stoga i trebao pogubiti. 

Unatoč svemu tome, nije razočarao, imao je jako start i pod kraj je laganim korakom i teškim dahom finiširao u "Beton". Stjepku aplauz na napravljenom; možda će na sljedećem albumu postići polusatni vatromet bez prestanka, dok mu je na ovom fitilj izgorio prije lansiranja zadnje rakete.

Anja Čančar