Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Rujan 2013
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock
Dodano Petak, 24 Travanj 2015
Žanr Rock
Length 41:20
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2013
Država US
Etiketa Vagrant Records
Catalog Number VR4124
Edition details Producent: Martin Feveyear
Tags Mark Lanegan Martin Feveyear Heavenly

Review

Malo je koji glazbenik sa slavne grunge scene Seattlea kasnih osamdesetih i ranih devedesetih tako dobro ‘ostario’ kao Mark Lanegan, koji nam uskoro dolazi drugi put u manje od godinu dana. Ovaj puta promovira dva nova albuma: ‘Black Pudding’, kolaboraciju s Dukeom Garwoodom te samostalni album obrada jednostavnog naziva ‘Imitations’.

Zašto kažem da je dobro ostario? Većina grunge heroja danas ili nisu aktivni ili i dalje recikliraju više-manje jednaku glazbu kao prije dvadesetak godina, nasreću sa solidnim rezultatima. Lanegan se s vremenom odmaknuo s teških, distorziranih gitara i sve više stvara uz zvukove akustičnih instrumenata i gudače, surađujući s vrlo zanimljivim glazbenicima, kao nekad iznenađujuća, a danas vrlo cijenjena suradnja s Isobel Campbell iz Belle&Sebastian. Prošle je godine Mark ponovo ‘ubacio u višu brzinu’ sa vrlo dobrim ‘Blues Funeral’, nakon koje je ipak usporio s mračnim ‘Black Puddingom’ i zanimljivim ‘Imitations’.

Ovo nije prvi Laneganov album ovakve vrste; još 1999. objavio je album obrada ‘I’ll Take Care of You’. Ovaj puta se odlučio na obrade mahom pjesama koje su slušali njegovi roditelji u vrijeme njegovog ranog djetinjstva, što čini lijepu posvetu. Otvaranje je ipak pripalo razmjerno novoj pjesmi kantautorice Chelsea Wolfe, ‘Flatlands’. Teško je reći koja je verzija ljepša; možda je ovdje čak original nadmašen, a u svakom slučaju ova obrada skreće svjetla reflektora na mladu Chelsea, kojoj će publicitet Laneganovih slušatelja sigurno dobro doći u nastavku karijere.

 ‘She’s Gone’ klasični je američki ‘šlager’ u kojem Mark demonstrira tradicionalni američki stil pjevanja, a slijedi ju još jedna predivna pjesma, ‘Deepest Shade’, najpoznatija u izvedbi The Twilight Singersa. Bondovski klasik ‘You Only Live Twice’ potvrđuje Laneganovu kvalitetu, a s kćeri prelazimo na oca u obradi ‘Pretty Colours’ legendarnog ‘Ol’ Blue Eyesa’. Još jedna od novijih stvari na albumu je ‘Brompton Oratory’ Nicka Cavea, koja također ne zaostaje previše za originalom.

Nakon toga dolazimo do nešto lošijeg dijela albuma: poletnost Bobbya Darina nije uspješno pretočena na ‘Mack the Knife’, budući da sve što Mark otpjeva zvuči donekle mračno i depresivno. U obradi ‘I’m Not A Loving Kind’ čak je pomalo iritantan jer mu pjesma očito ne leži. Andy Williams jedini je zastupljen s dvije pjesme (‘Solitaire’ i ‘Lonely Street’), koje su ipak nešto bolje interpretirane. U ‘Elegie Funebre’ (‘Pogrebna pjesma’) Mark se odvažio pjevati, odnosno recitirati na francuskom, no s (pre)primjetnim američkim naglaskom, a album se odlučio zatvoriti s standardom ‘Autumn Leaves’. Pjesma sjetnog karaktera, koju je za angloameričku publiku prilagodio Johnny Mercer, pokazala se dobrim odabirom za kraj solidnog albuma obrada s kojim Mark Lanegan potvrđuje status svestranog glazbenika, a mogao bi privući i pokojeg umirovljenika eklektičnijeg ukusa koji će se s radošću prisjetiti legendarnih brojeva koji su harali top ljestvicama nekih davnih vremena. Nije sa svime pogodio, no udahnuo je novi život već mnogo puta obrađenim, ali i nekim novijim pjesmama koje će zagrebačka publika imati prilike čuti uživo u Kinu SC-a.

Filip Katić

Hits 1141
Black Pudding « Black Pudding Mark Lanegan Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz