Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
FLOTUS


Bookmark

Data

Released Studeni 2016
Format Albumi
Vrsta Indie rock / Indie pop / Alternative/Indie Rock / Alternative Singer/Songwriter / Indie Electronic
Dodano Petak, 05 Svi 2017
Žanr Rock
Length 1:08:46
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2016
Država Europa
Etiketa City Slang
Catalog Number SLANG50100
Edition details objavljeno: 4.11.2016.; produkcija: Jeremy Ferguson i Kurt Wagner; snimano: Battle Tapes Recording
Tags Kurt Wagner City Slang Lambchop Jeremy Ferguson

Review

Dugo je čekao da se upustim u bilo kakvu analizu ili da dadem zaključcima da se kotrljaju. Još otkako sam čuo da izlazi, ali i da njime svoj organski, topli zvuk Lambchop mijenja s naglašenije sintetičnim. "FLOTUS" je izašao krajem prošle godine i, da, donosi drastičniji pomak u zvuku benda koji je bio uporan u mijenjanju a i istodobnom ostajanju na istom kolosijeku. Benda koji je nanizao impozantan niz albuma, uvijek drukčijih, a uvijek istih... OK, sličnih. Pouzdanih. Provjerenih prije same provjere. Dugo sam čekao jer nema tu više (ili ćete bar vrlo, vrlo teško naći) onog brižno odgajanog chamber-pop-alternative-country-soul-lounge djeteta americane, a i prijeteće velik ansambl reduciran je na osnove. I trebalo se naviknuti, trebalo je slušati i slušati da se ono što nude ove nove pjesme ne bi olako otpisalo ili još lakše prigrlilo kao bianco potpisana perfekcija.

Mada, nije "FLOTUS" baš udario poput groma iz vedra neba. Alfa i omega benda, posve atipični frontmen Kurt Wagner, godinu ranije se izvan okrilja imena Lambchop, u projektu HeCTA, odnosno, albumu "The Diet" bacio prsimice u polja elektronike. Kako je to izveo skupa s dijelom matičnoga benda, bilo je samo pitanje u kojoj će se mjeri nova iskustva prenijeti na Lambchop. "FLOTUS" tako dođe kao logičan slijed događaja, a na prvu će zazvučati kao njihov "Kid A", samo prenesen u domenu nove americane, kakvu su već pohodili, primjerice, Bon Iver. No, za one koji su poslušali "The Diet", a osobito one kojima se nije svidio, treba odmah reći kako najnoviji album Lambchop ipak prije svega zvuči kao – Lambchop. Nakon nekoliko slušanja to će se pokazati i kao njegova najveća vrlina.

Uvodna, gotovo dvanaest minuta duga "In Care of 8675309" dotapkat će do vas na prstima, prenesena na finoj, tihoj gitari, kojoj će se svi ostali začini dodavati u opuštenom, gotovo lijenom tempu. Prvo što će zaparati uši Wagnerov je vokal, i dalje jednako prepoznatljiv bariton, ali sada provučen kroz vocoder, sintetiziran i naoko distanciran. Naglasak ovdje ide na ovo "naoko", jer ovako obrađen, vokal se jednostavno prilijepio uz lomnu melodiju te se stopio s glazbenom podlogom baš kao dodatni instrument, kako smo mu znali tepati i ranije. Ta savršena međuigra diskretne glazbe i ljepljiva vokala od tako duge pjesme načinit će sjajan prolog, skladbu koja bez problema – jednom kad se posve probavi – ulazi u gornji dom pjesmarice Lambchop. A njezinih dvanaest minuta pokazat će se upravo idealnom pripremom za ostatak albuma koji će se protegnuti na više od sat vremena i ostati u istom novom soundscapeu.

Završni piano "In Care of 8675309" odvest će nas tako u naglašenije sintetičko tkanje "Directions to the Can", koja ima sve manje poveznica sa "starim" Lambchop. Pa opet, Wagnerov falsetto križan s vlastitim mu recitalom na blago uzburkanoj podlozi u R&B ključu ne može biti ništa drugo doli onaj isti bend kakvog smo obožavali na "Nixon" ili "Is a Woman". Možda će tražiti više vremena, ali to će biti to, što će potvrditi nadolazeća naslovna pjesma i cijeli niz srodnih malih meditacija. Nakon pet ili šest pjesama – odslušanih glasno – čini se kako drukčiji album nije ni mogao izaći iz ovoga paketića i eto nas opet na poznatom terenu, tek hrabro obogaćenom novim teksturama i idejama. Padat će na pamet i krautrock i chill out, electro pop i lounge, ali sve će se u svojoj konačnici slijevati u isti, vrlo široki razred s naljepnicom Lambchop. I kad zaprijeti monotonija, negdje oko sredine albuma, primjerice, na "Howe", neće trebati puno (i dosta prije sjajne, pulsirajuće "Writer") da slušatelj shvati kako sve, svaki mali detalj, utječe u skladnu, zaokruženu cjelinu. Sveprisutni klavir ili Wagnerov sve manje predvidljiv vokal, potmuli ritmovi ili elektronički pejzaži – što god izdvojili kao ključni element, ukupni dojam ostaje isti. Ono na što ćete na prvo slušanje (pogotovo ako je bilo tiše) zarežati, vrlo brzo ćete, samo ako pružite priliku, voljeti, a epsko finale, ovoga puta čak osamnaest minuta duga "The Hustle" sve će na najljepši način zaključiti.

Vrlo živa koliko i tiha podloga satkana od ritam mašine i klavira razvija se postupno, ugošćujući nepredvidljive puhače, da bi negdje oko pete minute prihvatila i Wagnerov napokon čist vokal te u stalnom klaćenju između sklada i nesklada prerasla u pjesmu kakva se ne događa na svakom albumu. Ta završnica, odjavljena novim prebiranjem po klaviru, dat će albumu baš pravi pečat, uvjerivši nas da i najdrastičnije promjene ne mogu zdravi, zreli autorski rukopis bitnije udaljiti od svojih prepoznatljivosti i kvalitete. "FLOTUS" (dolazi, navodno, od "For Love Often Turns Us Still") možda nije najbolji album u dugoj, plodnoj karijeri Lambchop, ali nikako nije ni jedan od onih koje se smije preskočiti. Samo mu treba dati priliku, treba čekati... Makar to značilo i, evo, zakašnjelu recenziju.

Toni Matošin

Hits 1327
Mr. M « Mr. M Lambchop Albumi Kronologija This (Is What I Wanted to Tell You) » This (Is What I Wanted to Tell You)

Posljednje recenzirano - Jazz