Review
Interesantno (Ili ne, kako kome) nikada nisam nalazila ništa posebno i velebno u američkom vrlo hvaljenom (i traženom) pjevaču/kompozitoru Johnu Mayeru. Definitivno je Mayer kvalitetan autor, no ova fraza mi već polako počinje ići na živce, čini se da ako je nešto kvalitetno a lagano dosadnjikavo, ili bez neke energije, srca ili duše (birajte od ovog što god hoćete) mora naći svoje mjesto u glazbenoj industriji, samo mene žulja problematika druge vrste: zašto se nekima uspijeva toliko nametnuti, a drugi (daleko bolji autori) negdje u nekim rupama trunu.
Mayer se probio kao mlad momak i to pomalo neočekivano i njemu samome već sa prva dva albuma (Room for Squares, Heavier Things). Makar je prvi bio ipak nešto ekstra akustičnog senzibiliteta te je 2001. godine pao na vrlo plodno tlo. Ipak, Mayer je svakim svojim novim albumom (uglavnom još malo senzibilnijim, malo raznovrsnijim, lagano šarajući žanrovima i sasvim ozbiljno se udubljujući u stil kojim je započeo i lirički) dobivao nove celebrity "fanove": čovjek je radio s ljudima poput Johna Scofielda, Herbie Hancocka, B.B. Kinga, Erica Claptona, no nikada se nisam otela dojmu da je posrijedi bila samo jedna stvar: Mayer je odličan instrumentalist, kao što rekoh istančanog i širokog glazbenog senzibiliteta. Malo teško da su se veliki majstori baš toliko oduševili Mayerovim autorskim pečatom.
I nije slučajno što van Amerike Mayer i ne važi za nešto s A liste ekstra specijala na meniju. Mayer je prije svega jak u kombiniranju američke glazbene kulture i korijena, na sebi svojstven način dakako. Nešto slično je nekada davno mnogo efektnije i bolje radio J.J. Cale recimo.
Slušajući unazad Mayerove albume, niti blizu mi nisu više tako jaki kao što se onda smatralo, čak mi više crvene krvi u njegovom materijalu imaju prethodnik "Battle Studies" i aktualni "Born and Raised". No tu stvar i malo zapinje: ako je Mayer izražavao neupitnu neposrednost i komunicirao šarm na neki nepatvoreni način, taj se element usput negdje zagubio naročito na novom albumu.
Doduše nije niti tako čudno. Mayer je prihvatio slavu na tako tipičan način za obične starove, nimalo šarmantno i bacio se kao gladan kruha u sve što mu se nudi, a samim time je i njegovo ponašanje odnosno komuniciranje u/s medijima pratilo stanje stvari. Rezultat je bio da se nekoliko puta pošteno obrukao u širokoj javnosti i to do te mjere da je bio "izguran" sa centralnih reflektora.
Često privatni život ima ne samo dirketni nego krucijalni utjecaj na to što će autor iduće napraviti.
"Born and Raised" zvuči kao jedno veliko indirektno "I'm sorry" s prostora daleko u kontinentu američkog načina življenja. S dobrom dozom suptilnosti, istraživanja autentičnih amerčkih folk i country ritmova, no ono što nedostaje a po meni je esencijalno, jest iskrenost cijele priče. Ovako koncipiran album je u svakom slučaju teško napraviti. uvijek kada za nečim žalite ili činite pokušaj iskupljenja, uvijek ste na tankom ledu da propadnete u more ljige, pretjerivanja, neuvjerljivosti (Shadow Days) ... to je nešto što je teško napraviti i onima koji su iskreno iskreni, a kamoli ne onima koji su iskreni jer bi takvi trebali biti. Bojim se da je John Mayer ovaj drugi.
U tom kontekstu mi je album za ocjenu lošiji nego što bih ga ocjenila bez tog (bitnog) elementa.
Onima koji slušaju samo glazbu, možda će taj osjećaj biti preslab da zasjeni glazbeni element.
Sam album će vam se možda i poprilično dopasti jer će vas podsjetiti na ono što zadnje radi Ryan Adams, no između Adamsa i Mayera je ... možda nije Grand, ali je Canyon. Manje više.
Anastazija Vržina
« Battle Studies 
