The Light In You

Review

Otkako su još prije sedam godina izdali svoj zadnji studijski album, u retrospektivi ipak pomalo tanak "Snowflake Midnight", Mercury Rev su reizdali svoje kapitalno djelo, zimzeleni klasik nove americane "Deserter's Songs", te to nezaboravno djelo i sve njegove likove iznova proživjeli i reinterpretirali turnejom što je pratila to otvaranje spomenara. I to se osjeti na konačno novoj zbirci ovih upornih tragača za bezvremenim, što god to u kojem trenutku značilo. "The Light in You" jest prvi album Jonathana Donahuea i Grasshoppera (odavno je očito da tu jezgra benda staje) u sedam godina, ali u svjetlu cijele priče to čak nije toliko bitno, pa možda ni indikativno. Možda sam i sam kriv, jer još tamo od blagog razočaranja s "The Secret Migration", korektnog malog albuma koji je ipak došao nakon divova kakvi su "Deserter's Songs" i "All is Dream", ne očekujem od njih gotovo ništa, kao da puštam da im se to njihovo glazbeno pripovijedanje odmata usporenom logikom neodlučnog pripovjedača. Zato je "The Light in You" mogao nadoći i prije pet, tri ili dvije godine... ili, evo, ove jeseni, tiho, kao pozdrav starog poznanika, ne osobito glasan, tek za slučaj da je u međuvremenu netko nekoga tu zaboravio…

I već tim naslovom kazuju nam da je sve u redu, da se živilo život ovih godina u svim njegovim bojama i raspoloženjima, da se i odmaralo, ali i radilo, tragalo za nastavcima putova davno prije imenovanih, ali nikad dovoljno precizno definiranim. Svjetlo je tu baš da te nastavke puta obasja, da zvonkim melodijama Mercury Rev oduzme mogućnost otkliznuća u opskurnost kakva je zaprijetila – ali ne i uspjela u tom – na prethodniku "Snowflake Midnight". Uistinu, taj se začudan (opet) mali album tada, prije sedam godina, činio slojevitijim i snažnijim nego što tako izgleda danas, kada se već poprilično otopio, kao ona "snježna pahuljica u vrućem svijetu" iz naslova uvodne mu pjesme. No, Donahue se i nije sada tek nadostavio na tu, da se razumijemo, ipak vrlo finu i zaokruženu zbirku; kao što rekoh, povratak čaroliji "Deserter's Songs" prošlih godina podjednako je utro put otkrivanju "svjetla u sebi" i ovim novim tonalitetima na mekom srazu intimnog i pompoznog, bajkovitog i egzistencijalističkog, pastorale i neonskih krajobraza.

Putovanje od prepoznatljivih receptura Mercury Rev na "The Queen of Swans" i "Amelie" do posve osunčane završnice kojom se kočopere "Moth Light" kao svojevrsna izvrnuta verzija "The Dark is Rising" i pomalo nespretna, dijelom i odrepana (!) "Rainy Day Record" put je iz nikad posve bezizlaznog mraka do neke vrste iskupljenja, pronalaska iscjeljujuće ljepote u samoj glazbi. Za to putovanje odlučili su da po prvi put u karijeri ne trebaju pomoć producenta i glazbenika, istinskog rock-iluzionista Davea Fridmanna, ali, kako stvari stoje, zato što su zanat s njim dobro izučili; sve teksture ljepota prijašnjih albuma, od nježne psihodelije do zavodljivosti komornoga popa, zadržane su na "The Light in You" i nude nam uistinu lijepu (eto, ne nalazim ovoga trenutka "pametnije" riječi) zbirku pjesama, baš pogodnu za sezonu ljeto/zima. Pritom su najdojmljiviji dijelovi putovanja oni središnji, dok pogled protagonista još podjednako hrli naprijed i natrag, a svjetlo tek dobiva jasnije konture, u predivnim "Central Park East" i "Autumn's in the Air", koje svojim snolikim, lirskim pasažima daju ključne tonove cijelom albumu.

Mjesto gdje se "The Light in You" lomi, i to, bojim se, ne nužno nabolje, mobilizirajuća je "Are You Ready?", od koje su zvučni krajolici već posve okupani suncem i premazani gotovo naivnim entuzijazmom. Naime, ni "Sunflower" a ni (pogotovo) zaključna "Rainy Day Record" ne ulaze u red impresivnijih stranica iz Mercury Rev pjesmarice, baš kao da im nedostaje ona fina doza mistike koja je od najboljih im pjesama činila bezvremenske ljepotice. No, završni dojam nikako time ne biva okrnjeniji. Čak naprotiv, zaokruživši zbirku tom putanjom, Mercury Rev su na "The Light in You" uspjeli ispričati priču bez nametanja koncepta, prenijeti poruku bez povlačenja za rukav, uglazbiti svoj entuzijazam bez suvišne šminke, i ostati prepoznatljivi, svoji. Tko se nije dosad nakačio na njih, neće naći ništa ni ovdje, ali oni koji su voljeli makar albume iz prošloga stoljeća (kako to surovo zvuči...) s "The Light in You" u najmanju će se ruku podsjetiti zašto su zavoljeli bend koji nije mogao garantirati mir i sklad čak ni kad je svirao najljepše melodije.

Toni Matošin