Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Studeni 2007
Format Albumi
Vrsta Progressive metal
Dodano Subota, 08 Listopad 2011
Žanr Metal
Length 1:23:43
Broj diskova 2
Edition date 2007
Država Njemačka
Etiketa Metal Blade/Trolik
Tags

Review

 

Jedna od najljepših stvari koja se može dogoditi nekom audiofilu je da gotovo ni od kuda pronađe neki novi bend svježeg i inovativnog zvuka i to baš u trenucima kada je već pomislio da ga više ni jedan novi bend neće uspjeti zainteresirati dulje od 5 minuta. Takva je, u grubo, bila i priča između mene i benda The Ocean. Zapravo jedna klasična - mladić upoznaje bend - zaljubljuje se u njega - upoznaje svoje prijatelje s njime - okrunjuje vezu odličnim koncertom koji rezultira posvajanjem (kupovinom) potomka dotičnog benda (posljednjim albumom)- priča.
 
The Ocean, odnosno The Ocean Collective kako glasi puno ime benda, osnovao je u Berlinu 2000. god. Robin Staps gitarist i glavna kreativna snaga benda. Čitava priča zamišljena je prilično ambiciozno, kao svojevrsna umjetnička komuna koja je zajedno živjela i djelovala u podrumu napuštene tvornice aluminija iz II. svjetskog rata. Kroz taj bend - projekt prošlo je nevjerojatnih 40 glazbenika u proteklih 8 godina djelovanja. Zvuk benda je evoluirao od prvog izdanja, potpuno instrumentalnog EP-a Fogdiver (2003.) preko prvog LP-a Fluxion (2004.) koji im je omogućio da potpišu za Metal Blade Records i njegovog svojevrsnog nastavka žešćeg zvuka Aeoliana (2005.). Fluxion i Aeolian su prvotno bili zamišljeni kao jedinstveno izdanje međutim diskografska kuće se i kod etabliranijih bendova teško odlučuju na izdavanje dvostrukih LP-ova pa je The Ocean bio prisiljen na 2 odvojena izdanja. Fluxion je donio sve karakteristične elemente današnjeg zvuka benda poput dugih pjesama prožetih brzim brutalnim kao i laganijim atmosferičnim dijelovima popraćenim nekim nestandardnim rock instrumentima koje bismo prije očekivali u djelima klasične glazbe. Aeolian je mnogo ogoljeniji i sadrži samo tradicionalne rock instrumente i zvuči kao prosječni moderni metal/metalcore album. The Ocean je pokazao kako se jednako vješto snalazi u tradicionalnijim metal pjesmama, kao i vrlo eksperimentalnim aranžmanima na tragu bendova poput Isis, Cult Of Luna pa i Opetha.
 
Naučivši mnogo od prethodnih uradaka, skupivši već vjerno sljedbeništvo i zadobivši povjerenje diskografske kuće, The Ocean se spremio za dosad najambiciozniji projekt. Robin Staps kao vođa ovog projekta uložio je zaista mnogo energije i za godinu dana je nastao konceptualni album pod nazivom Precambrian.
 
Precambrian je rezultat kao konačnog sazrijevanja svih ideja začetih ili zamišljenih na prethodnim albumima. Ovoga puta sve se gotovo savršeno poklopilo i rezultiralo doista odličnim izdanjem. Album se provlači na 2 diska – mini CD s podnaslovom Hadean/Archaean i klasični CD nazvan Proterozoic. Čudni nazivi koje spominjem zapravo su dio koncepta koji se vrti oko geoloških razdoblja razvoja našeg planeta. Svaka pjesma osim kronološki poredanih imena geoloških razdoblja nosi i uobičajeniji naziv na engleskom jeziku. Koncept je savršeno upotpunjen vrlo atraktivnim pakiranjem albuma za koje zaslužan Martin Kvamme poznat po radu na raznim projektima Mikea Pattona.
 
Prvi disk, odnosno mini CD je žešća i sirovija polovica albuma što se također uklapa u koncept geološkog razvoja Zemlje gdje su razdoblja Hadean i Archaean bila rana agresivna razdoblja kada je naš planet bio nepristupačno mjesto prekriveno lavom. Pjesme uključuju elemente valjda svakog žešćeg podžanra metala danas uz vrlo tehnički potkovano sviranje. Od fantastične uvodne Hadean koja bi se vrlo lako mogla uklopiti i na neki od albuma Meshuggahe do druge po redu pjesme nazvane Eoarchaean koja podsjeća na posljednje radove Mastodona. Meshuggah i Mastodon su zapravo najočitiji uzori na prvom disku pa se kroz pjesme izmjenjuju snažne sludge dionice i repetitivni riffovi. No niti u jednom trenutko to ne zvuči kao puko imitiranje bilo kojeg od ta dva benda jer pjesme konstantno mijenjaju ritam i stil pa tako izuzetno brze i intezivne dionice kojih se ne bi posramio ni neki grindcore bend prelaze u vrlo tehničke gitarističke aranžmane. Pjesma Neoarchean savršen je primjer takvog skladanja gdje vrlo tehnički riffovi na početku, karakterističan za progresivne metal bendove nakon minute i pol prelaze u vrlo brzu i brutalnu pjesmu. Sve je to napravljeno s mnogo stila i funkcionira nevjerojatno dobro. Dodatnu raznovrsnost svakoj pjesmi daje čak 7 različitih vokala (od čistih i razumljivih dionica, growl death metal vokala do divljih metalcore vriskova) koji se izmjenjuju na prvome disku među kojima su i mnoga renomirana imena poput Caleba Scofielda (Old Man Gloom) ili Natea Newtona (Converge). U tekstove je glavni tekstopisac Robin Strap uložio također mnogo vremena pa u njima pronalazimo uglavnom kritiku modernog društva. Već spomenuta Eoarchaean tako kritizira isprazni konzumeristički duh modernog čovjeka gdje se iza šarenih polica dućana krije prava noćna mora i propast čovječanstva (We"d pay any price to buy everything / We stand in line and smile / Celebrate the great emptiness of our lives). Egzistencijalističke teme kao i prikaz alijenacije modernog čovjeka očituju se i preko ponavljajućeg motiva vode (ocean, more) kao metafizičke sile koja će istovremeno donijeti uništenje čovjeka, ali će i pročistiti dekadentno čovječanstvo od grijeha. Tekstovi su također inspirirani pjesništvom Charlesa Baudelairea i Comtea de Lautréamonta začetnika pjesničkog nadrealizma.
 
Drugi disk nazvan Proterozoic nudi bitno drukčiju zvučnu sliku i atmosferu. Ovaj, inače veći dio albuma, pokazuje puni opseg glazbene hrabrosti i spremnosti na eksperimentiranje grupe The Ocean. Zvuk Proterozoica bliži je, prilično neprecizno nazvanim podžanru, post-metala i bendovima poput Isisa, Neurosisa ili Cult Of Luna. Međutim, i ovdje The Ocean pokazuje koliko je nezahvalan posao njihov zvuk pokušati uklopiti u bilo koji žanrovski ili podžanrovski kalup. Razni sampelovi i pratnja glazbenika iz Berlinske filharmonijskog orkestra daju glazbi takvu puninu, slojevitost i originalnost kakvu rijetko postiže neki bend. Uz to, sve je učinjeno s toliko ukusa da niti u jednom trenutku ne zvuči kao nepotrebni kič. Instrumental Siderian na početku albuma najavljuje takvu promjenu u zvuku uvodeći saksofon čiji zvuk slušatelja uljuljkava genijalnu zvučnu sliku koju donosi iduća pjesma, 11-minutna epska oda propasti čovjeka u 21.stoljeću. Gudački instrumenti, klavirske dionice pa čak i glockenspiel izmjenjuju se u ovoj pjesmi stvarajući nevjerojatnu atmosferu. Tekst ove mračne, ali u isto vrijeme predivne pjesme inspirirana je Nietzcheovim djelima. Pojedine pjesme kao i na prvom disku donose tematiku oceana, osobito kod pjesme Orosirian s alternativni naslovom For the Great Blue Cold Now Reigns. 
 
Teško je izdvojiti bilo koju pjesmu jer svaka na svoj način donosi genijalne muzičke ideje koje inspiraciju traže od književnosti pa do filma. Tako instrumental Statherian sadrži isječke monologa Kevina Spaceya iz filma Život Davida Galea, a tekst Ectasiana posveta je djelima njemačkog pjesnika Georga Trakla, točnije njegovoj pjesmi De Profundis (što je također stoji kao podnaslov ove pjesme). Album zatvara klavirski instrumental popraćen melankoličnim zvukom viole.
 
Ovo je album na kojeg se može utrošiti mnogo riječi i dalje okrznuti samo djelić njegovih ideja i muzičke genijalnosti. Kada se glazbenici odluče raditi ovako ambiciozne projekte rezultat može biti ili pretjerano kičast i time neprobavljiv široj publici ili se, vrlo rijetko, dogodi poseban album na kojem se sve ideje savršeno poklope kao što su se poklopile na Precambrianu. To su prepoznali i veliki metal bendovi poput At The Gatesa, Opetha ili Cynica s kojima je The Ocean ove godine dijelio pozornicu. Treba li bolja preporuka od toga?
 
Dejan Šapić
Hits 1287
The Ocean Albumi Kronologija Phanerozoic I: Palaeozoic » Phanerozoic I: Palaeozoic

Posljednje recenzirano - Jazz