A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
Ne znam što se to krenulo događati u zadnjih godinu-dvije, ali mislim da Lijepa naša nikad nije bila plodnije tlo za kvalitetnu i zanimljivu glazbu. Jedan od primjeraka tih novoniklih bendova na sceni definitivno je Paul the Walrus.
Paul the Walrus je zagrebački pop/rock bend osnovan od strane Borne Mijolovića. Bend je nastao kao projekt za koji Borna snima, piše, izvodi i producira glazbu dok mu se na live izvedbama pridružuju Miro Kadijević (ritam gitara i prateći vokali), Martin Trgovec Greif (bubnjevi i prateći vokali) te Branimir Kuruc (bas gitara).
"Dolphin And Whale Watching (Part One)" prvi je EP benda koji je u svojoj većini snimljen i produciran u studiju Davora Smotalića. "Not So Sweet" je snimljena djelomično u Dora Maar Studiju dok je ostatak snimljen u Borninom kućnom studiu. Mastering cijelog Ep-ja napravio je Borna, a na pjesmi "Not So Sweet" također je zaslužan i za miks.
EP sadrži četiri pjesme za koje ne znam bi li ih prije nazvao „pjesmicama“ ili „stvarčinama“. Sve stvari imaju tu neku slatku notu ali su istovremeno zaprljane tim suptilnim brit-rock distorzijama koje su sveprisutne u miksu i standardnom pop rocku daju neki zanimljivi old school štih. Zvukom mi vuku na bendove kao The Kooks i The Fratellis, a opet mi svaka stvar zrači tom posebnom beatlesovskom energijom. U EP ulijeću s pjesmom "Not So Sweet" za koju su snimili vrlo šaren i simpatičan spot gdje slatkiši lete posvuda. Stvar zvuči tako dječje i preslatko, pogotovo kad zapjevaju „lid lid la la“. Ostale pjesme mijenjaju joging tempo prve stvari za odreštio koračanje. Stvar "1940" na trenutke donosi i neke ska elemente s defom koji vozi kroz cijelu pjesmu. "Jack the Ripper" ima malo creepy atmosferu ali je to i dalje sve tako slatko da stihovi (ako sam dobro čuo) „Maybe even Jack the Ripper, ripping of your tiny head“ zvuče ko da se taj horror odvija u slastičarni. "Miss Milton" je zadnja stvar i moj osobni favorit. Odlično odpjevano, zabavne harme, a i brass baš zakuca stvar ko šećer za kraj.
Paul the Walrus je bend koji me vraća u neko vrijeme u kojem bi zaplesao boogie u prepunoj školskoj dvorani. Nemam pojma je li se to ikad radilo, al brijem da bi bilo štosno. U svakom slučaju, zguštao sam albumčić i veselim se nastavku.
Antun Aleksa
Paul the Walrus EP Kronologija | Dolphin And Whale Watching Part 2 » |