A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Amongster | 3:59 | ||||
2 | I See My Mother | 4:26 | ||||
3 | Violent Games | 4:12 | ||||
4 | Dark Star | 5:01 | ||||
5 | Form | 3:40 | ||||
6 | The Maker | 4:19 | ||||
7 | Lay Your Cards Out | 4:04 | ||||
8 | Fist, Teeth, Money | 3:19 | ||||
9 | Happy Be Fine | 4:39 | ||||
10 | Wandering Star | 5:04 | ||||
11 | Leading to Death | 2:56 |
Događa mi se gotovo pa redovito da me ljeti dopadne čitati Dostojevskoga. To "dopadne", naravno, ne podrazumijeva ničiju prisilu ili dužnost, baš kao što ni ljeto ne podrazumijeva bježanje od sve što u Dalmaciji taj pojam znači (koliko god to nerijetko želio). U pitanju je naprosto splet okolnosti, proizvod hira inače vrlo uredne i predvidljive osobne lektire – na plaži ili u neposrednoj blizini sve te ljetne vreve čitao sam i "Braću Karamazove" i "Idiota" i "Zločin i kaznu" i "Zapise iz podzemlja" i "Bjesove" i uživao u tim zgusnutim remek-djelima baš kao da su najležernije ljetno štivo puno sunca i egzotike. Ovoga ljeta dopao me Tolstoj s "Uskrsnućem", toniranim da ne može biti udaljeniji od ljetnih tonova, a, da se tradicija baš ne prekine na tako umiven način, sve me vuče na ponovno čitanje "Idiota". I u tom srazu tonova uopće ne vidim sukob, odavno ne. Niti mi je namjera praviti čudne, štreberske fore niti se volim zavlačiti u debele, teške knjige na temperaturama iznad 30 – u tim gorko-slatkim slučajnostima rađa se posve nova logika, baš kao što se u stapanjima melankolije i prozračne raspjevanosti izrodila poetika benda Poliça.
Ostakljeni zidovi poput izloga u urbani krajolik metalik-plavog spektra kao poprišta prostiranja sjete, zvukovi u obliku čestica u zraku između zazidanih praznina, lomovi svjetlosti u isceniranom slow motionu, fluidne asocijacije postavljene kao tapiserija za nikad napisane romane i pjesme koje nikad neće biti onako dobre kao u glavama autora u trenutku procvata ideje… Poput preklapanja ruskih klasika i ljetne zabave, to su koordinate širenja glazbe benda iz Minneapolisa koji pjeva tugu slaveći život, grebe po utorima sjete šarenim četkicama, svira organske emocije instrumentima od čiste sintetike. Bili oni Dostojevski na plaži ili roto-roman uz toplinu kamina u dugu, sporu zimsku večer, Poliça vam se obraćaju gorko-slatkim sukusima. I teško ih je zavoljeti odmah, kao što je teško po prvi put čitati Dostojevskog ljeti.
Složivši ime od poljske, odnosno, slavenske riječi za policu osiguranja, bend su lani osnovali već iskušani suradnici Ryan Olson i Channy Leaneagh (bend Gayngs). Svojim preslojavanjem nenametljive a sugestivne sintetičke glazbene teksture i Channyna nježnog vokala podebljanog auto-tuneom na brzinu su osvojili uši nekih zvijezda na potezu od Bon Iver do Jay-Z-ja. Prvijenac "Give You the Ghost" tako je dobio solidne temelje i za koliko-toliko bitan komercijalni zahvat, no ono što sadrži u svojih jedanaest glazbenih epizoda već samo po sebi garantira uspjeh. Naime, nakon prvog, površnijeg slušanja, "Give You the Ghost" brzo nagrađuje već samom atmosferom čije sam koordinate opisao malo iznad. Dok su mnogi koristili auto-tune ili iz nepotrebnog manirizma, odnosno, tobožnje fore ('ajde da spomenem Cher), a mnogi i da bi prešminkali manjkavosti vokala, čini se da kod Channy Leaneagh stvar nije ni u jednom od tih jeftinih poentiranja – završni rezultat je osebujni spoj, međuigra glazbe i vokalne "glazbe", uvjerljivije, sugestivnije prenošenje gole ideje i poetike do srca slušatelja. Istodobno zvučeći tužno i optimistično, slomljeno i poletno, zatvoreno u zidove i otvoreno nebu, Poliça donose svjež, iskren izričaj proizašao iz najjednostavnijih ljudskih osjećaja i situacija.
Pitanje je koliko ćete vjerovati na riječ osobi iz prvoga pasusa, ali toplo preporučujem novo ime na indie-nebu. Vjerujte bar da zapravo nemaju nikakve veze s Dostojevskim. S ljetom već da. Jednako koliko i sa zimom. I proljećem. I, da, s jeseni.
Toni Matošin