Recenzije

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
The Metallica Blacklist


Bookmark

Data

Released Rujan 2021
Format Albumi
Vrsta / Heavy metal / Hard rock / Indie rock / Alternative/Indie Rock / Speed/Trash Metal
Dodano Petak, 07 Siječanj 2022
Žanr Pop-Rock
Length 4:05:31
Broj diskova 4
Edition date Rujan 2021
Država Europa
Etiketa Blackened Recordings
Catalog Number BLCKND050-2
Edition details objavljeno: 10.9.2021.; producenti: Giles Martin, Metallica, Eleni Psaltas, Marc Reiter i Grant Weil; snimano: Monterrey, Mexico; Metronome Studio, Stockholm i The Village Studios
Tags Giles Martin Metallica Blackened Recordings Grant Weil Marc Reiter Eleni Psaltas

Review

Priča je jednostavna, niz glazbenika pozvano je od strane Metallice da doprinesu svojim obradama reizdanju povodom 30 godina njihovog nedvojbeno legendarnog albuma Metallica (Black album). Tu ima stvarno svega i priličan broj iznenađenja, ali šteta što i neki "žešči" glazbenici nisu odabrani da ovoj kompilaciji daju doprinos.

Iskreno, iako prilično znatiželjan puno više bio sam sumnjičav što se to skriva na ova 4 diska, među te 53 obrade. Pri prvoj pomisli na višekratno ponavljanje istih pjesama, bez obzira što se radi o više izvođača, pojavila se sumnjičavost koliko takvo nešto uopće može biti slušljivo.

Iako se radi o ponavljanju pjesama, ista pjesma, ali obrada različitih izvođača, s obzirom na različitosti pojedinih obrada preslušavanje ipak ne postaje monotono, svaka pjesma je drugačija i prozor u neki drugi svijet. Osim u slučaju "Nothing Else Matters" koja se ponavlja čak 12 puta, zaredom. Šteta što nije bolje uravnotežen broj obrada pojedinih pjesama.

Nedavno je Tobias Forge izjavio kako je veliki izazov obrađivati pjesme Metallice jer u obliku kakve su zamišljene one su vrlo ispolirane i tu nema puno prostora za razradu iste ideje.

U grubo, ove obrade bi se mogle podijeliti u 4 skupine; instrumentali, remiksevi, obrade slične originalnim pjesmama i one koje su znatnije različite od originala. Putovanje ovom kompilacijom biti će vrlo osobno, ljepota je u oku promatrača, a u ovom slučaju biti će u uhu slušatelja, jer će najviše ovisiti o glazbenom ukusu istoga.

Da vam puno ne kvarim preslušavanje proći ću samo kroz one obrade koje su na mene ostavile veći dojam. Kao instumentali tu su dvije obrade, i puno zanimljivija mi je "The Struggle Within – Rodrigo y Gabriela" na gitarama, u akustično-perkusionističkom obliku.

Remiksevi su zastupljeni s 3 obrade, od kojih je teško odlučiti koja je neobičnija, ali posebno bi spomenuo "Sad But True – Mexican Institute Of Sound" u kojoj ima muškog i ženskog repanja, a dio pjesme, koliko god to suludo zvučalo, ritmom me podsjetio na Macarenu, dok bi "Don't Tread On Else Matters – SebastiAn" vrlo lako opravdano mogla imati opis '80. Wham Remix, pa zamislite kako bi to moglo zvučati.

Obrada sličnih originalima ima dosta, naravno da svaka od njih ima neku svoju posebnost u većoj ili manjoj mjeri, ali uglavnom se drže strukture originala glazbeno i/ili vokalno. Izdvojio bi "Sad But True – YB" zbog odličnog brejka i poigravanja promjenama ritmova, "Enter Sandman – Ghost" koju su uspjeli napraviti svojom, iako su ostali prilično blizu originalu, i "Holier Than Thou - Corey Taylor", s malim bonusom na kraju pjesme, koja je od svih obrada na ovoj kompilaciji vjerojatno najsličnija originalu, i iako je gotovo kopija originala, i kao da su htjeli postići da bude bolja od originala, samo pokazuje koliko je originalna izvedba u svom stilu nedodirljiva te potvrđuje gore navedenu Forgeovu izjavu.

Definitivno su mi najzanimljivije obrade koje su originalima pristupile na potpuno drugačiji način, kao jedan potpuno drugačiji svijet izgrađen na istim temeljima. Pitanje je što je tu pravac po vašem ukusu, i koga od ovih glazbenika inače pratite to bi vam prije moglo dobro zazvučati. Tu ćemo se kratko zadržati na više izvedbi.

"Sad But True – Sam Fender" je mirna za razliku od originala, uz klavir i gudače, ali uspjela je zadržati atmosferu originala. "Sad But True – Jason Isbell" je zanimljiva country izvedba s dosta slide gitare i violinom. "Sad But True – St. Vincent" strukturom je slična originalu, ali prilično različita, i definitivno je postala njezina. "The Unforgiven – Flatbush Zombies" puna je sempliranja, a što je kod nje najzanimljivije je da me nevjerojatno podsjeća na Eminema. "The Unforgiven – Moses Sumney" je zanimljiva, jednostavna, pomalo r'n'b i gotovo acapella izvedba. "Wherever I May Roam – Chase & Status" je nešto što bi možda očekivali od Method Mana? "Nothing Else Matters – Dave Gahan" je apsolutno drugačija, vrlo zanimljiva, eterična i sanjiva. "Nothing Else Matters – PG Roxette" – nepogrešivo Roxette, čak i glas kao da je Marie. "Nothing Else Matters – Chris Stapleton" je odlična country obrada, mračna i jednostavna. "Of Wolf And Man – Goodnight, Texas" je odlična country folk obrada, i koliko god da je original odličan kao da joj ovo rustikalno ruho nekako bolje stoji. "The God That Failed – Idles" je nevjerojatno sirova, žestoka, prljava i odlična. "My Friend Of Misery – Izia" je odlična elektro obrada sa synth solom koja je uspjela zadržati dinamiku i atmosferu originala. I za kraj "My Friend Of Misery - Kamasi Washington", odlična obrada kod koje ne znam jel nevjerojatnija ova jazz fusion izvedba ili činjenica da glazbenik iz tog svijeta ponekad posluša i Metallicu.

I'm inside open your eyes, I'm you, ali ne i Sad But True. Taj album je velikom broju ljudi nakon proteklih 30 godina duboko urezan u pamćenje i prilično je zanimljivo kroz tako dobro poznavanje albuma čuti kako su drugi glazbenici interpretirali te pjesme, ili je možda zanimljivije reći kako su se kroz njih izrazili.

Dajte tim obradama vremena. Kao i kod svakog ozbiljnijeg preslušavanja treba vremena da pjesme sjednu na svoje mjesto. Ovo sigurno nije kompilacija za one "prva četr" obožavatelje Metallice, koji joj vjerojatno ni neće dati priliku, već za one s malo širim glazbenim ukusom koji će vjerujem uspjeti ovdje naći nešto sebi zanimljivo.

Ovo je kompilacijski album koji nakon 30 godina pokazuje širinu utjecaja albuma Metallica, prema nekima nekoć metal grupe koja se, također prema nekima, ovim albumom drugi put "prodala". I bome su se prodali, svima i svakome, i pokorili svijet, za što je ova kompilacija najbolji dokaz. Dalo bi se o tome razglabati, ali Metallica je vjerojatno metal album koji je najviše progurao žestoku glazbu u "mainstream" i do širih masa.

Album Metallica je imao puno veći utjecaj van svog glazbenog pravca nego što je itko mogao očekivati. Nije neobično da glazbenici prate više glazbenih pravaca iz kojih crpe inspiraciju ili kojih su ljubitelji, ali u njima ne djeluju. Za neke glazbene pravce pitomijeg zvuka to možda ne bi bilo čudno za očekivati jer su prihvatljiviji za šire mase, ali u slučaju Metallice uvjeren sam da je ovo došlo kao ugodno iznenađenje, i samo je potvrda kvalitete ovog albuma.

Silvije Novosel

Hits 406
Paket aranžman (LP 2021.) « Paket aranžman (LP 2021.) Razni izvođači Albumi Kronologija

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102 albuma