Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
A New Morning


Bookmark

Data

Released Rujan 2002
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock
Dodano Srijeda, 26 Studeni 2014
Žanr Rock
Broj diskova 3
Edition date Lipanj 2011
Država UK
Etiketa Epic / Edsel Records
Catalog Number 5089562000 / EDSG 8005
Edition details objavljeno: 30.9.2002. (izvorno), 27.6.2011. (reizdanje); Produkcija: Stephen Street, John Leckie i Dave Eringa
Tags Epic Suede Edsel Records

Review

Da je često preteško stati, pokupiti stvari i povući se na vrijeme već nam desetljećima pokazuju The Rolling Stones. No da bi poduprli tu tvrdnju ne treba trošiti vrijeme na toliko ekstreman primjer. Uistinu, rijetki su što naprosto, poput, primjerice, The Beatles, odu u trenutku kas su najveći a upravo zato što bi već možda sljedećim potezom i korakom mogli pasti sa svoga trona. Suede su, ovisno koliko ćete strogi biti u svom sudu, snimili jedan ili dva albuma viška. "Head Music" je pokazivao da gube žar i smjer; "A New Morning" je, suprotno optimističnom nazivu, pokazao da više nemaju kamo i da se na staroj slavi više ne mogu skupljati lovorike.

Album za kojeg Brett Andreson tvrdi da je prvi album Suede koji nije nastajao pod utjecajem droga (pokazalo se i zadnji) dugo se kuhao dok su miomirisi od mnogih napadanog prethodnika još kolali zrakom. Sedam različitih studija, četiri producenta i oko milijun funti trebalo je da se novi set pjesama dovrši u zadovoljavajućoj formi, s vodiljom da bude drugačiji od "Head Music". Anderson je primakao kraju svoje odvikavanje od cracka te se povukao na svoje imanje u provinciji gdje je okružen prirodom a kvalitetno zabavljen djelima Paula Austera, Alberta Camusa i Leonarda Cohena počeo pisati tekstove novih pjesama. U studio se bend zavukao sredinom 2000. s Amerikancem Tonyjem Hofferom za producentskim pultom, no ta suradnja nije zaživjela, kao ni klavijaturist Neil Codling kao član benda. Zbog zdravstvenih problema mladić je napustio sastav, što je Andersona razbijesnilo. "Ali bio sam gnjevan više na svemir nego na Neila", pojašnjavao je Anderson koji je klavijaturistu vrlo brzo našao zamjenu u Alexu Leeju. Konačni odabir producenta pao je na Stephena Streeta, poznatog po radu s The Smiths i Morrisseyjem. Od pjesama na koncu uvrštenih na album samo dvije nije producirao on: "Positivity" je odradio John Leckie, a "You Belong to Me" Dave Eringa.

Pozitivni ton albuma te povratak jednostavnim formama poklapa se s – kad se uzme u obzir rad samo sa Streetom – kratkim, tek dvomjesečnim boravkom u studiju. Dobra, opuštena atmosfera za vrijeme snimanja bitno je ozračila pjesme koje su nastajale u ipak grčevitom razdoblju za Andersona i bend. No, bio razlog u tom grču ili u preintenzivnom Andersonovom trezvenom grebanju po srazu prirode i asfalta, u pregorljivoj želji za boljim, svježijim nastavkom ili u ipak sve potrošenijim autorskim resursima, "A New Morning" je postao suton Suede. Dok je prva polovica albuma još i pokazivala opstanak kakve-takve vitalnosti, već je "Beautiful Loser" djelovala poput komadića "Coming Up" koji je prošao kroz razrjeđivač. Sjećam se svoga prvog slušanja ovoga albuma i valova razočaranja koji su me tada tjerali da ga osudim na zaborav i ignoranciju; nova slušanja su uistinu u "Positivity", "Lonely Girls", "Lost in TV", pa i u "Obsessions" pronašla iskre koje su u nešto intenzivnijim paljenjima pokrenule ljubav prema asfaltno-romantičnoj poetici Bretta Andersona i tadašnjeg brata po viziji Bernarda Butlera, no dalje se jednostavno više nisu dale pronalaziti ili opravdati. "Astrogirl" i "Untitled" (skupa s minijaturom "Morning") su lijepe, imaju onu notu koja je pumpala nekadašnje Suede-poeme, no ovo je derivat, točnije, samoreferiranje, pokušaj da se bude jednako lijep i mlad kao nekad. Da, istina, da je u pitanju neki drugi bend kojem je ovo prvijenac, stvar bi izgledala mnogo svjetlije. Ovo je još uvijek bolje od bilo kojeg albuma Coldplay, ali to više naprosto nije bilo dovoljno i to je tako i prepoznato u ušima i očima većine fanova, da ne govorimo o ostalima.

Dolazim tako polako, ali sigurno i do zaključka da je "A New Morning" možda čak bolje ostario od prethodnog "Head Music". Jer, dok je potonji još kako-tako isplivao zamagljivanjem očiju instantnim klasicima poput "Everything Will Flow", "She's in Fashion" ili "Down", "A New Morning" nije imao nijednog kričavog aduta, nijedno uistinu snažno oružje u obliku kakvog izvanserijskog singla ili snage iz prikrajka. Prva preslušavanja, vjerujem, većini bila su dovoljna za brzopotezne osude, no svako novo otkriva i dalje makar naznake i skice onoga što bismo neopterećeni subjektivnostima morali zvati lijepom glazbom. Tko zna, možda u dogledno vrijeme Brett Anderson i dobije zadovoljštinu za, siguran sam, bolno razdoblje kad je bio prisiljen raspustiti bend zbog neodaziva dotad vjerne publike na materijal u kojeg je (možda trunku samoljubivo) vjerovao i kojeg je sastavljao neposredno nakon teških ovisničkih lomova i padanja.

Kako bilo, osvrnemo li se prigodom uistinu sjajnih reizdanja svih studijskih albuma na cjelokupnu ostavštinu benda, teško se oteti dojmu da zadnji radovi bolno zaostaju za postignućima s početka i sredine devedesetih i da je tu itekako bilo naprezanja i nepotrebnih pokušaja reanimacije. Da, Suede su živjeli koju godinu predugo, no neka to za ovaj put posluži samo kao melodramski ton. Nešto mi govori, osobito poživi li reinkarnacija benda duže od povremenih reunion-nastupa, da će se karte još neko vrijeme preslagivati.

 

Toni Matošin

Hits 882
Head Music « Head Music Suede Albumi Kronologija Bloodsports » Bloodsports

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42