Recenzije
A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Stranger to Stranger


Bookmark

Data

Released Lipanj 2016
Format Albumi
Vrsta Soft rock / Contemporary Pop/Rock / Contemporary Singer/Songwriter / Adult Contemporary
Dodano Srijeda, 08 Lipanj 2016
Žanr Pop-Rock
Length 37:09
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2016
Država SAD
Etiketa Concord Records
Catalog Number CRE-39803-02
Edition details objavljeno: 3.6.2016.; produkcija: Paul Simon i Roy Halee; snimano: 2011. do travnja 2016. - Simon's cottage (New Canaan, Connecticut), Montclair State University (Montclair, New Jersey)
Tags Paul Simon Roy Halee Concord Records

Review

Pitanje: ima li smisla svoje glazbene ideje i snove ograničiti na instrumente koji se mogu pronaći u svakoj boljoj prodavaonici instrumenata?

Mislim da za odgovor na to pitanje nema stručnije osobe od "malog - velikog" čovjeka koji se ponosi postojanim nijekanjem gore navedenog. Naime, kroz svoju prebogatu karijeru uvijek i rado se okretao nekonvencionalnim izvorima zvukova, pa sam siguran da je Paul Simon oduvijek stajao na strani teze da je glazba svjetska baština koja pripada baš svima, da je to najdraži, ali i najneugodniji šum kojeg ne treba ničim limitirati. A dokaz te tvrdnje leži u činjenici da je na ovom albumu nalazimo neke prastare, neke gotovo egzotične instrumente. U prvu grupu nedvojbeno spadaju Cloud - Chamber Bowls i Chromelodeon, izumi glazbenog teoretičara Harry Partcha, dok u drugu grupu svrstavamo peruanski Cajon i indijski Gopichand.

"Stranger to Stranger" je Paulov 13. solo album nastao nakon 5 godina zatišja, za čiju je svrhu postojanja autor sam sebi morao postaviti pitanje je li ponavljanje samog sebe išta manji grijeh od ponavljanja drugih, dok je ljubitelje njegove glazbe mučilo pitanje hoće li se na albumu pojaviti neki novi "Mother And Child Reunion" ili neki novi "Me And Julio Back In The School Yard", ili nam Paul po običaju priprema neko novo iznenađenje.

U početnoj fazi svog djelovanja, u kojoj je svoje glasovne mogućnosti isprepleo na čudesan način s Art Garfunkelom, stvorena je staza s prepoznatljivim markacijama koje su ih nedvojbeno vodile k statusu dobrih američkih momaka. Iskreno rečeno, njihova je glazba predstavljala sintetiku protestnih nota koje nikada nisu bile izrečene do samog kraja, tek u prikrivenim tragovima. Bogati producentski zahvati često zaogrnuti slatkim plaštem gudača, učinili su njihovu glazbu glazbom za razonodu.

U svom samostalnom radu Paul je odlučio svoje glazbene korake usmjeriti na neke druge, nove staze s kojima je dokazao da je traženje utočišta u glazbi, u bojama njezinih tonova, njezinim tonalitetima, ritmovima, možebitna mogućnost povezivanja s puninom kozmičkog života.

Očito je da je u početnoj fazi Paul strpljivo i pritajeno prikupljao iskustva koja će u samostalnoj karijeri eruptirati u snažna i inspirativna. Naime, njegove su kompozicije tada postale iskrenije i puno, puno osobnije uz očekivani pomak prema osebujnijem zvuku ostvarenom uz pomoć izvrsnih studijskih glazbenika.

Producent ovog albuma stari mu je prijatelj Roy Halee s kojim je dijelio nezaboravne trenutke stvaranja antologijskog glazbenog trenutka, albuma "Bridge Over Troubled Water".

Za proglasiti neki album dobrim ili odličnim potrebne su najmanje tri koordinate (čitaj kompozicije) u koje se s lakoćom uđe, a na emocionalnoj se bazi teško iziđe. Paul, na žalost na ovom albumu ipak nije uspio osmisliti novi bermudski glazbeni trokut; tek dvije kompozicije mogu zadovoljiti gore navedene kriterije, po meni bitno nedostaje jedna kateta ili hipotenuza. To su gotovo minimalistička "Wristband" u kojoj glazbeni okvir čine beatovi osmišljeni od strane talijanskog autora elektronske plesne glazbe, indikativnog umjetničkog imena Clap!Clap!, sa duhovitom pričom o glazbeniku kojeg nisu pustili na vlastiti koncert jer nije imao narukvicu za ulaz na scenu - te balada sa finim puhačima čiji naziv je iskorišten za naziv albuma. Treba biti realan i nadasve iskren, te bez lažnog podilaženja ili osobne preferencije kazati da ipak nisu ispunjena velika očekivanja, istina je da je car (makar na ovom albumu) ostao gol - nema ni traga nekom novom Gracelandu. Treba isto tako biti iskren i kazati da ni u ludilu ne treba zaboraviti iskrenost stihova (u "Riverbank" pjeva o ranjenim veteranima i sjećanju na poginulog nastavnika u Sandy Hook Elementary School pokolju); želju na novim, koju je na ovom albumu htio postići mješavinom elektronskih zvukova kao backgroundom u nekim kompozicijama koji podsjećaju kao na udarce ruku i nogu u Flamencu, a sve to pomiješano s njegovim prepoznatljivim ritmovima Sjeverne Afrike uz dodatak zvukova gore navedenih instrumenata. Također je u svoje kompozicije po prvi put uveo lik čije se priče nastavljaju iz kompozicije u kompoziciju ("Street Angel" - "In A Parade").

Paul je svojevremeno kazao da većina ljudi ne postiže svoj stvaralački napon prije tridesete godine. On je svoj ostvario prije mnogo godina, pa je danas uz Joni Mitchell jedan od rijetkih autora čiji je rad naišao na nepodijeljena mišljenja kako publike, tako i kritike. Iako je o ukusima deplasirano pričati, ovaj me album nije impresionirao niti malo. Gotovo sam siguran da bi Homer Simpson za njega izrekao svoju poslovično - poznatu riječ : "boring".Istina je da se Paula ne mora bezrezervno voljeti, ali ga treba apsolutno poštivati.

Obzirom da Paul Simon ima više od 70 godina, bi li se na njega mogla primijeniti misao da je on starac koji je dovršio svoju večeru i gleda druge kako jedu?

Apsolutno ne, Paul je možda ovaj album osmislio na nekom kasnom ručku, ali još uvijek ima odgovornu obvezu uz naša puna očekivanja da nam mora pokazati još puno dobrih i originalnih recepata. Njegovo iskustvo (više od 50 godina karijere) nije samo ono što mu se događa, to je ono što on čini i što će činiti s tim događajima, uz njegov gotovo uvijek prepoznatljiv timbar, a na zadovoljstvo svih ljubitelja dobre glazbe.

Obzirom da je sva glazba nastala na plagijatu, osim one prve, iskonske o kojoj uostalom ništa ne znamo - slobodno se može kazati da ovaj album apsolutno nije ta prva glazba, ali ni neki uobičajeni plagijat, kakvi danas predstavljaju pravilo, a nikako izuzetak.

Đorđe Škarica

Hits 2197
So Beautiful or So What « So Beautiful or So What Paul Simon Albumi Kronologija In The Blue Light » In The Blue Light

Posljednje predstavljeni jazz albumi

Posljednja 102

Izvještaji



freekind. nastupile u Vintage Industrial Baru


Depeche Mode emotivno i snažno u Budimpešti


Galerija fotografija: Billie Joan, Boebeck i I Love You Honey Bunny


Đubrivo + Iron Kingdom


KODO bubnjari protutnjali Lisinskim


Održano treće izdanje "Vintage Rock Sessionsa"


Rijeke pravde: Jura & Film u Tvornici


Večer u Tvornici kulture uz “The Quarantinos”


Riblja čorba u sportskoj dvorani Brežice


Ida Prester u Tvornici


CHUI u Vintage Industrialu


Dvostruko glazbeno slavlje


Taake supp. Nordjevel i Theotoxin - Crnometalni Dan očeva


Peperton Fest u Močvari najavio neke nove početke


Psytrance spektakl u Željezničaru


Ante Jeličić Quintet nastupio u Providurovoj Palači u Zadru


Večer fada u Hrvatskom domu u Splitu


Mašinko + nabod! i IDEM u Tvornici Kulture - trijumf punka


Pocket Palma i Jymenik nastupili u Tvornici Kulture


Galerija fotografija: Sjena & Zerc u Križevcima