Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2009
Format Albumi
Vrsta Rock / Acid Rock / Experimental / Indie rock
Dodano Srijeda, 23 Veljača 2011
Žanr Indie
Length 1:00:02
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2009
Država Velika Britanija
Etiketa Rough Trade
Edition details Snimano: Faster Recording Studio, Cardiff, 2007.-2009. / Producenti: Chris Shaw i Super Furry Animals / Kronologija objave: 16.03.2009. (online); 21.04.2009. (fizičko izdanje)
Tags Super Furry Animals Rough Trade Rough Trade Records

Review

Uz pokoji bezazleni posrtaj, već desetljeće i pol Super Furry Animals su miljenici rock-kritike. Samozatajni, a ekscentrični Velšani od samih su početaka sredinom devedesetih proglašavani dobrim duhovima britpopa, odnosno, njegovim progresivnijim, odvažnijim i više cool sudionicima. Uz to, bili su jedni od prvoboraca propupale velške rock scene, uz bok Manic Street Preachers, Catatoniji i Gorky's Zygotic Mynci, od kojih su tek prvospomenuti uspjeli uistinu napraviti konkretan proboj iz okvira pozicije nacionalnih pop heroja. Ono što je najbitnije je to da su superdlakave životinje (naziv su dobili po majicama koje je u to vrijeme pravila sestra gitarista i pjevača Gruffa Rhysa) uistinu opravdali svoj status, kroz trinaest godina redovno izdavajući albume od kojih nijedan nije potonuo ispod razine visokog prosjeka kojeg su sami postavili. "Dark Days / Light Years" deveti im je studijski album, izašao nakon nepune dvije godine starog "Hey Venus!".

Kad mi je došao pod ruku – prije nego što su prvi zvukovi krenuli iz zvučnika – pomislio sam kako Super Furry Animals spadaju u onu neobičnu skupinu bendova koje volim, ali ih jako rijetko slušam. I zapravo mi nije nikad bilo posve jasno zašto češće ne slušam, na primjer, Arab Strap, Teenage Fanclub ili Mogwai, kad mi je uistinu draga njihova glazba. "Dark Days / Light Years" mi je donekle rasvijetlio odgovor na to pitanje, bar što se tiče glazbe svojih autora, ako već ne ostalih navedenih.

Još na početku sam ekipu iz Super Furry Animals nazvao samozatajnim ekscentricima (kontradiktornost pojmova je itekako namjerna): iznikli su iz okrilja techno scene, da bi ubrzo prigrlili gitare, proširivši područje svojih fascinacija od The Beach Boys preko disca i funka do elektronike, neopsihodelije i gitarskog popa; pjevali su na velškom, prometnuvši se u svojevrsne cool domoljube, pritom se dobro zabavivši; gotovo svi u bendu ujedno i pjevaju, a i pisanje pjesama je poprilično demokratična disciplina; prodornost im nije jača strana, kao što je i unutar samog benda naglasak više na kolektivu, nego na individualcima. Da, Super Furry Animals su poput društva iz kafića ili, točnije, puba, skupina mladih ljudi zaljubljenih u glazbu i s dovoljno talenta za nju da stvaraju dobre albume kojima neće podilaziti nikome, ali ni ploviti na valovima autorskog egocentrizma.

"Dark Days / Light Years" dolazi kao kaloričan složenac bogatih tekstura i čak bih rekao da pomiruje mnoge prošle pojavne oblike benda. Uistinu, zvuk je bogat i, bar na prvo slušanje, stilski prilično nefokusiran. Namjenski opičen, rekao bih, i kao takav nešto kao pobjeda forme nad sadržajem. I prije nego što, nakon iskustva nekoliko slušanja demantiram tu vlastitu opasku, dolazim na ono pitanje zašto glazba ovog benda, koliko god mi drag bio, ne zalazi tako često u moje zvučnike. Odnosno, odgovor na to pitanje, koji leži upravo u toj formi koja kao da uvijek vodi glavnu riječ i diktira smjer kojim će ići sam sadržaj. Iako to nije posve točno, takvi albumi ipak nisu prava hrana za tijelo gladno krvave emotivnosti, konkretnog, nametljivog sadržaja i autorske prepoznatljivosti. Super Furry Animals imaju, naravno, i sadržaj, samo što ga nastoje oviti što nepredvidljivijim, a počesto i čisto zajebantskim ruhom. A najnoviji im album zvukom duguje podjednako Led Zeppelin i discu, čine se istovremeno uvjerljivim sljedbenicima The Flaming Lips i sudionicima soundtracka za neki novi remake "Shafta", te neodoljivo uspješno miješaju pop i psihodeliju.

Dakle, razloga za tako rijetko slušanje, u biti, nema; ostaju samo zamjerke koje to zapravo i nisu. "Dark Days / Light Years" nije najbolji album velških "beštija", ali je masno slasna delicija s par sjajnih odvaljivača poput "Crazy Naked Girls", " Inconvenience" ili " Inaugural Trams" s presmiješnim njemačkim rapom Nicka McCarthyja iz Franz Ferdinand. Posebna je, pak, delicija u samom središtu albuma, u obliku osmominutne psihodelije "Cardiff in the Sun", dok je druga kobasica, ovaj put od gotovo deset minuta, smještena na kraju. "Pric" nastoji sažeti cijeli album u dostojnu odjavu i recimo da u tom uspijeva.

 

Toni Matošin

Hits 612

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42