Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Lipanj 2009
Format Albumi
Vrsta Rock / Alternative rock / Experimental / Noise rock
Dodano Srijeda, 23 Veljača 2011
Žanr Rock
Length 56:25
Broj diskova 1
Edition date Lipanj 2009
Država SAD
Etiketa Matador
Edition details Snimano: Hoboken, New Jersey, studeni-prosinac 2008. / Producent: John Agnello / Datum objave: 09.06.2009.
Tags Sonic Youth Matador

Review

Dugovječnost ruku pod ruku s podebljanom osob(e)nošću i , te konzistentnošću u viziji i kvaliteti, najviše je što jedan bend u srednjim godinama može poželjeti i postići. Malo se koji bend može podići takvim, gotovo jednoglasno potvrđenim atributima kakve imaju Sonic Youth. Ove ću Njujorčane s gotovo trodesetljetnim stažem na turbulentnoj rock-sceni pritom namjerno nazvati tek srednjovječnim, jer i nakon toliko godina i odličnih albuma, oni ne prestaju zvučati vitalno, snažno i razigrano. Junaci ovoga članka, neumorni umjetnici buke i krotitelji kaosa, jedna su od uistinu opravdanih institucija alternativne rock kulture!

A to najnoviji album, šesnaesti po redu, svakom svojom pjesmom potvrđuje! "The Eternal" je ujedno i prvi naslov kojeg izdaju za nezavisni Matador, a nakon gotovo dvadeset godina taborenja u Geffenu (od albuma "Goo" iz 1990.), pa u neku ruku predstavlja i samim time novu mladost benda. Ne mogu pritom reći da im je ugovor s Geffenom imalo škodio – takva serija albuma s tako jedinstvenim zvukom i neokrnjenom vizijom rijetko se susreće. Novi album zato i ne predstavlja toliko radikalan prodor naprijed koliko to tek simbolički sugerira. Prethodni "Rather Ripped" iz 2006. bio je prilično pristupačan rock album, rađen gotovo u pop manirama, ali ipak ogoljeno pošten i iskren komad Sonic Youth rukopisa. Tri je, eto, godine prošlo od njega, što predstavlja, vjerovali ili ne, najdužu pauzu između dva albuma koju je ovaj bend napravio u svojoj dvadesetsedmogodišnjoj karijeri (da, izuzev otprilike jednake pauze između "Washing Machine" i "A Thousand Leaves", tek koji mjesec kraće).

Ono što se odmah čuje na "The Eternal" sugerira mi da napišem ono što bih mogao napisati za bilo koji drugi album Sonic Youth, bar iz poznije faze, a to je da odaje zvuk iznimno vitalnog benda osobenog iskaza. Da, ekipa ponovno rastura sve pred sobom pjesmama od kojih se nijedna posebno ne ističe nekakvim singl potencijalom, izmjenjujući za mikrofonom, po običaju, Moorea, Ranalda i Kim Gordon. U postavi je i bivši basist neprežaljenih Pavement, Mark Ibold, ali po tko zna koji put, prava zvijezda je Kim Gordon, koja se već odavno isprofilirala u vrsnu autoricu i pjevačicu, vukući svoje konce u bendu uporno na stranu pop arta i avangarde. Ona tako razoružava već uvodnim, kratkim rokerom, "Sacred Trickster", čijim heavy gitarama prizivaju duhove najranijih albuma, a glas joj krasi još čak sedam pjesama, što u kombinaciji s Mooreom, što solo.

Već u sljedećoj pjesmi, šestominutnoj "Anti-Orgasm", Sonic Youth se vraćaju uobičajenoj dužoj formi, koja ipak ne prevladava na albumu. Ono što prevladava kao nit koja se provlači albumom jest svojevrsno otpuštanje kočnica po pitanju gitarske melodioznosti. Pjesme su prohodne i brzo ulaze u uho, a istovremeno, za razliku od prethodnog albuma, doslovce rokaju, bez imalo umivanja. Sve što se od jednog rasnog rock benda danas može očekivati! Oduvijek sam ih smatrao najvjerodostojnijim, a svakako najkonzistentnijim baštinicima Velvet Underground, no uloga Sonic Youth daleko je šira. Poslušajte samo još jednu šestominutnicu, "Antenna", pa će sve biti jasnije.

Sve odrednice iskaza najsoničnije od svih mladosti su tu, od punk i garažnog rocka, preko psihodelije i avangarde do pop melodioznosti, sve skladno upakirano u možda najbolji album od "A Thousand Leaves" naovamo, koliko god u njihovu slučaju bilo vrlo nezahvalno govoriti u obliku rang lista s obzirom na stalnu visoku uvjerljivost pjesmarice. Kako bilo, loše pjesme ne nalazim, ni do samoga kraja u obliku epske po dužini (gotovo deset minuta) "Massage the History", kojom Kim za mikrofonom i društvo nimalo ne "masiraju", već, dapače, potvrđuju visoku formu i savršeno uvjerljivo i upečatljivo zaključuju (dosad) najbolji album godine. Mas(iv)ni rock zvuk "The Eternal" poziva na nastavak supersoničnih avantura najkreativnijih i najnedodirljivijih umjetnika buke.

 

Toni Matošin

Hits 728
Rather Ripped « Rather Ripped Sonic Youth Albumi Kronologija Simon Werner a Disparu » Simon Werner a Disparu

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42