Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Tookah


Bookmark

Data

Released Rujan 2013
Format Albumi
Vrsta / Indie pop
Dodano Ponedjeljak, 23 Veljača 2015
Žanr Indie
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2013
Država UK & Europe
Etiketa Rough Trade
Catalog Number RTRADCDX685
Edition details Produkcija: Dan Carey
Tags Rough Trade Emiliana Torrini Dan Carey

Review

Da je prošlo čak pet godina od posljednjeg albuma dalo se osjetiti – jer je nedostajala – ali sve te godine, koje i nije provela baš posve besposleno, jedva da se osjete na "Tookah" – jer mu ne nedostaje lakoće. Emilíana Torrini je na svoja dva prva albuma (ne računajući rane, islandske albume) prezentirala svoju pop-glazbu upravo onako kako bi pop-glazba i trebala u savršenom svijetu zvučati – prozračno a bogato, bogato a lako, lako a bitno. Ni kad je na trećem, "Me and Armini", malo popustila u koncentraciji, njezina glazba nije izgubila na šarmu i suptilnoj dopadljivosti. Od tada do najnovijeg albuma prošle su duge godine tijekom kojih nije koncertno mirovala, a postala je i majka, što je svakako utjecalo na ono što je nedavno postalo "Tookah".

A "tuki", da se, dakle, vratimo na početak, ne nedostaje lakoće usprkos očito nagomilanom nadahnuću, ali i, kako sama Emilíana opisuje, stresnom procesu snimanja i sastavljanja puzzlea. No, kao da se sva ta nagomilana želja za odličnim, vjerodostojnim materijalom u zagrljaju sa slatkim brigama roditeljstva naprosto poslagala na prava mjesta u pravim omjerima; "Tookah" je neobično smirujuć album, dovoljno raznolik da ne bude predvidljiv i dovoljno dug da bude baš – taman, kako bi pučki rekli. Devet pjesama poslaganih nakon brižnog, dugog skladanja i snimanja otprilike pomiruju sve dosadašnje albume (uz, rekao bih, poseban, dužan naklon remek-djelu "Fisherman's Woman"), donoseći pritom i dašak svježine u rukopis Islanđanke koja se i ne čini stvorenom za bilo kakve stagnacije.

Sama riječ "tookah" je nešto do čega je Emilíana došla sama i za nju predstavlja otprilike ono pomirište ljudskih krajnosti u kojima je čovjek siguran da je baš tu ona osobna izvornost, ono "pravo ja" koje jedino može donijeti pravu direktivu za nastavak. Koliko god to mirisalo na duhovnjačko šarlatanstvo a la Paulo Coelho, stvari ne vode tim smjerovima, ni glazbeno, a, čini mi se, ni općenito kad je posrijedi Emilíjin rad. Naslovna pjesma tako zvuči kao nabrijan, ali pametno zauzdan komad minimalističke elektronike i svojevrstan modus operandi za cijelu zbirku. Njezin zalet koji evocira upravo ponovno uzlijetanje na krilima kreativnosti prelazi zatim u lomnu "Catepillar", koja kao da ljepote i dubine nalazi i u malim samoćama i refleksivnim tugama. Te dvije pjesme prava su baza, noge na kojima stasito stoji ponosni, mali album sposoban za pokrete u svim smjerovima.

Minimalizam nježnih "Autumn Song" i "Blood Red" tako kao da pruža uvid u intimu crno-bijelih tonova, dok egzotičnost "Home", koja govori o Emilíjinu povratku u domovinu i miješanim osjećajima osobe koja voli lutati jednako koliko je i emotivno vezana uz dom, proširuje "priču" upravo do razina one spominjane "lakoće" kojom ovih 39 minuta glazbe odišu. Nakon predivne posvete svojoj tetki, "Elisabet", stoje, kao otvaranje druge polovice albuma, dvije pjesme naglašenijega ritma i gušće teksture – "Animal Games" i "Speed of Dark" svjedoče navali emocija i različitih raspoloženja, kao i želja za širenjem palete notnih alata, koja je svoj logični privremeni zaključak dobila u vrckavoj završnoj "When Fever Breaks". I tu ovaj hipersimpatični izlet kroz najjednostavnije aspekte života zastaje i stavlja točku. Možda baš u pravi trenutak, prije nego sve zaluta na kakvu stranputicu. Iako – imao sam zadovoljstvo gledati njezin nastup na ovogodišnjem Terraneu i ne čini se ni približno da tu postoji opasnost od kakvih lutanja ili gubitka osjećaja za mjeru.

Asocijacija koja se u svemu nužno nameće je svakako njezina sunarodnjakinja Björk, osobito njezin zadnji uistinu snažan album, već debelo desetljeće star "Vespertine". Kako je ta nekadašnja istinska pop-diva danas više lutalica u potrazi za pravim nadahnućem, Emilíanin se izričaj u tom kontekstu čini tim značajnijim. Naravno, nema smisla crtati preslike ili upozoravati na temelju pukih asocijacija, ali očito je da Island, baš kao kakva zemlja iz bajke, stalno ima nekakvu vilu da uljepša svjetske pozornice i unese dašak umjetničke lakoće u naše zvučnike. Emilíani Torrini to uspijeva, makar s podužim pauzama, već četvrti put zaredom.

 

Toni Matošin

Hits 697
Me And Armini « Me And Armini Emiliana Torrini Albumi Kronologija

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42