A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Depak Ine | 7:26 | ||||
2 | Destiny | 4:53 | ||||
3 | El Oeste | 3:01 | ||||
4 | Oro Y Sangre | 4:53 | ||||
5 | Journeys | 4:05 | ||||
6 | Missing You | 4:02 | ||||
7 | Last Land | 4:23 | ||||
8 | Estiu | 3:05 | ||||
9 | When The Past Was Present | 5:06 | ||||
10 | H.O.R.S.E. | 4:05 | ||||
11 | So Will Be Now... | 6:55 |
Debitantski album, otprije poznatog producenta pod pseudonimom John Talabot koji dolazi iz Barcelone, jednostavno nazvan fIN odnosno kraj, odjeknuo je vodama elektronske glazbe, ali i općenito, poput gričkog topa u podne. Od kritičara već lagano prenapuhan i prozvan jednim od elektronskih albuma godine, što nažalost samo baca iritirajuće svjetlo na njega, fIN ipak ostaje neokaljan bilo kakvim pretencioznim komentarima iz čistog razloga što je uvjerljiv i vrhunski uradak.
John Talabot, koji uz to što se krije iza pseudonima ostaje skriven i iza maske, izjavio je kako želi da njegova glazba govori sama za sebe te kako želi da ljudi stvore predodžbu o njoj na osnovi onoga što čuju, a ne onoga kako izgleda njen stvaratelj. Preslušavanjem fIN-a, zaključujem kako je uspio u svom naumu, prvenstveno zbog toga što se zaista radi o jednom od onih albuma koji vas poput sirene iznova zovu na preslušavanje, s tom razlikom da nitko ne umire na kraju. Zapravo, svojom poluapstraktnom atmosferom koja vrlo vješto pleše tankom granicom mračnog, ali i prozračnog ugođaja prepunog boja, te izvrsno izbalansiranim udjelom instrumentalnih i vokalnih pjesama, udahnut će malo života u vaše uši koje su pune učmalih kanona moderne elektronske, ali i ostale glazbe. Ovaj album je zanimljiva i vrlo slojevita cjelina koja zbog toga paše za preslušavanje u raznim situacijama, od fjakastih popodneva dnevne sobe do klupskih plesnih podija.
Iako se nikako ne može nazvati komercijalnim, može se reći kako žanrovski spada u vrlo pitak house koji sjeda na prvo slušanje. Ono što ga čini tako dobrim je njegova prepoznatljivost, tj. drugačiji je od većine suvremene elektronike iako bi ga, zbog psihodelične i noćne atmosfere mogli usporediti s novim predvodnicima tog žanra, poput Cariboua, Animal Collectivea itd. Zasigurno je takvoj posebnosti pridonio i svjestan trud njegova stvaraoca da eksperimentira na način da što manje koristi semplove, odnosno da kada ih koristi to budu čudni zvučni efekti te semplovi flamenca i opskurnih ploča, kako bi na taj način olakšao izdavanje albuma svojoj izdavačkoj kući, odnosno izbjegao potencijalne tužbe. Tako je Talabot odsvirao klavijature, a na nekim pjesmama ugostio i producente Pionala i Deloreana. Noćnoj atmosferi pridonijeli su i prigušeni, suptilniji bubnjevi s mnogo udaraljki što je kako sam kaže, za njegov rad bio zaokret koji je stvorio prozračnost zvuka, s obzirom da se ranije bavio technom.
fIN je vrlo obećavajući početak Johna Talabota, koji inventivno utire zadnjih godina postavljen novi smjer psihodelične i melodiozne elektronike. Nadajmo se njegovom skorom gostovanju na ovim prostorima, a u međuvremenu slušajmo fIN i uživajmo za promjenu, bez straha da ćemo poglupiti od moderne, prečesto uvredljivo jednostavne elektronske glazbe.
Zdenka Stulić