CMFT

Review

Nakon mnogih godina i svjetske slave stečene sa Slipknotom, ublažavanja i razvoja kantautorstva kroz Stone Sour, upravo kako taj Slipknot zbog njegove želje da radi nešto drukčije ne bi patio, pravo je pitanje što nam Corey Taylor može, i koliko različito od svega dosadašnjeg ponuditi na prvom solo albumu, "CMFT". E, pa za odgovor na to pitanje, dovoljno je reći da CMFT stoji za "Corey Mother****ing Taylor", i to je upravo ono što je pred nama.

"HWY 666", kao početak cjeline koja nas čeka otvara s veličanstvenim krešendom, tekstovi koji u mnogočemu nalikuju na slogane, nešto što je odlično radio Ricky Warwick ("All I know is only death provides"), te samo čekaju na print u nekom merch shopu. Čak i na pomalo stonesourovskoj "Black Eyes Blue", ima nevjerojatno pamtljiva tekstualna rješenja ( “you know me better than the ones who know me best”). Činjenica je da čovjek piše odlične pjesme, čega se god dohvatio.

Svaka pjesma na albumu je događaj za sebe, a gotovo svaka je briljantna. Slušajući "Meine Lux" čak sam dobio dojam da je pjesma rađena u Suradnji s VOlbeatom, ipak nije, ali ako volite ono što oni rade, ovo će vam sjesti kao naručeno.

Dok je "Silverfish" možda jedini filler momenat, dok ne uspijemo to ni shvatit, "Kansas" je ono za što bi mnogi kantautori dali desnu ruku da su u stanju napisati i složiti, i to je ljepota kompletnog izdanja, jer koliko god možda upravo taj "Silverfish" bude zvučao kao meni kao filler, samo je priprema za nešpto spektakularno, dok je "Home" neočekivano lijepa balada koje s vremena na vrijeme tako genijalno funkcionira u ovakvom, ali i svakom Coreyevom konceptu.

Sve u svemu "CMFT" je jedno od najboljih hard rock izdanja ove godine, i ne postoje bolje riječi da ga se opiše osim Corey Mother****ing Taylor!

Dražen Plukavec