Review
Razlika između ove ploče i prijašnje, pet godina starije, jest deset minuta i pedeset sekundi kraći materijal. Broj slova u naslovu je isti – 5. Retro<< i Hello! su stilski slični albumi, odsvirani organski iako starija sestra, ploča koja dijeli ime s trendom koji je sada napet nikada nije skroz sjela kao cjelina. Pojedine pjesme postale su koncertni standardi (™ - Gall, Zlatko) kao Spelujem ti ispriku i Mjesto za mene na koje je prošle godine 10 000 ljudi skakalo na jarunskoj livadi na smotri ex – yu rocka sa par stranih gostiju scene zvane Rokaj Fest.
Možda Retro<< nije uspio kako je zaslužio jer je naslijedio Ženu dijete koja je, hoćeš ili nećeš najbolja stvar devedesetih u Hrvata. Jebeš Kojote i Pipse i Majke. Let 3 su se počeli poigravati s konceptom (prodavanja) kurca (Živi kurac), Maajka je pio bambuse ispred Jabuke, a Bahattee je još uvijek bio mršav.
Žena dijete je ploča koja je mirisala na trip – hop i koju si bez srama mogao pustiti iza Mezzanine na CD playeru ili kaseti.
Da skratimo priču; Urban je poslije tog najavljivao Merkur kao električkog nasljednika pa je sve to snimljeno odbacio, pa promijenio mišljenje pa snimio i objavio Retro<< kao organsku ploču i počeo se slikati u odijelu.
Šok za publiku. A i pjesme su bile za nivo niže od proklete Žene dijeteta.
Baš zato je Hello! u lakšem položaju za proboj; kao što je bilo lako Obami dobiti izbore nakon Busha. Uvjetno rečeno, that is.
Novi materijal miješa elektriku i žive instrumente; Urban prčka po Rolandovom Juno 60 sintisajzeru (po kojem su prčkali i The Cure i frizura Roberta Smitha, Men at Work (sic!), Eurythmics, Massive Attack koji dolaze u studenom i Madonna na Material Girl), Zlatan Stipišić mu svira akustičnu bass gitaru na osmoj stvari dok Vava svira akustaru na završetku Sna o životu, pjesme o zajedničkom suživotu ali ne Hrvata i Srba već Muškarca i Žene sa „na-na-na-na“ u pozadini na refrenu koje na tren podsjeti na Laufer.
Na prvoj pjesmi, Sunce, zlobnici će primijetiti da je Urban u svoj anatomski vokabular ubacio i par steampunk motiva poput turbina, podmornice Nautilus (ne zna se da li referira na Jules Verneov projekt ili SSN – 571) i paru.
Magnet je prvi singl, odabran nasumično sudeći po Damirovom pričanju u intervjuu na jednom od portala u hrvatskom kiber – prostoru. Dobro će prolaziti na koncertima i to ne samo zbog tri hand-clapa koji se ponavljaju kroz pjesmu.
Kad već idemo po redu, nastavimo u revijalnom tonu – na redu je Bambita, spora akustična balada koju je pomalo neugodno slušati jer je naslovljena određenoj osobi. Nije napisana neutralno pa se dobije efekt čitanja tuđeg dnevnika bez pikanterija, dakle poprilično osobno štivo. Zlobnici i službenici Hrvatskih pošta rekli bi – uglazbljeno pismo zahvale.
Kod Kauboja modre niti stvari se normaliziraju, tu se javlja „stari“ apstraktni Urban s loopom na početku koji pjeva o neodređenoj temi i razvlači samoglasnike na refrenu. Nakon što je iscrpio kvartarni sektor zanimanja s Astronautom, bacio se na primarni s kaubojem kao stočarom.
Hirošima priziva Ljubav kao heroin gdje Urban nije bio Enola Gay, bombarder i majka pilota Paula Tibbetsa, zapovjednika posade „leteće super tvrđave“ koji je služio pri 509. borbenoj grupi u 393. skvadronu Američkog ratnog zrakoplovstva stacioniranog na Pacifiku u vruće ljeto `45.
„Čekaj!“ – zaustavit` ćeš ovo nabrajanje i pitati „Što je s onom stvari Limun, nje nema tu?“ Nema, Limun je najavljivao album Merkur/Negativ, a on je trenutno na maybe attending stanju iako je komotno mogao završiti na ovoj ploči. Bez ikakvog problema.
Mjesto ovog duplog nikako dočekanog čeda izaći će live album, možda kao DVD/CD kombinacija za koju bi bilo bolje da ju Croatia Records pakira i prodaje zajedno, a ne odvojeno kao zadnje Majke unplugged. Ne vole ljudi iste stvari kupovati dvaput, ali to neće vrijediti za reizdanje Žene djeteta na vinilu kao i Hello! također na istom komadu plastike. Pogotovo ako ih nakrcaju sa memorabilijom jer vinili su posljednja vruća stvar koju Zla diskografska industrija™ kontrolira i puca na ljudske niske strasti posjedovanja velikih slika na omotu i kompleks hrčka za koji sistemci T-Com-a i B-Net-a dosta dobro znaju kad im serverski rackovi veselo svijetle od uploada i downloada.
Sad, kada si doskrolao na kraj ovih 4430 znakova i zanima te kakav je, konačno i dovraga s hrpom teksta, album; čitaj: Bolji od Retro<< i daj mu vremena da ga zavoliš i jesen na koncertu u Tvorinci ili Boogaloo pjevat ćeš sve pjesme napamet.
Omot je radio gospodin Mirko Ilić uz pomoć fotografija gospođe Urban i njenog SLR fotoaparata te jednog sans serif pisma koje, vidi čuda, nije Helvetica. Lijepo će izgledati u vinilnom izdanju ili kao motiv na crnoj majici jer svaki sastav na turneji zna da merch ponekad spašava financijsku konstrukciju kad već disk neće.
Antonio Hadrović
/
