A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Invincible | 4:46 | ||||
2 | Power Of Right | 3:33 | ||||
3 | Long Way | 4:45 | ||||
4 | Brother The Cloud | 4:22 | ||||
5 | Fallout Today | 3:20 | ||||
6 | The Dark | 3:56 | ||||
7 | The Haves | 5:07 | ||||
8 | Good And Evil | 2:41 | ||||
9 | Rose Of Jericho | 2:25 | ||||
10 | Try | 2:51 | ||||
11 | Picture | 3:59 | ||||
12 | Mrs. Mills | 4:10 | ||||
13 | On My Way | 2:08 |
Ako neće brdo Muhamedu, onda će Muhamed (čitaj: Eddie Vedder) doći brdu (čitaj: nama).
Dolazak je najavljen uz novi bend Earthlings. Sam pogled na imena izaziva pozitivnu jezu i u startu obećavajuću sviralačku izvrsnost: Josh Klinghoffer (ex RHCP, sada pridruženi koncertni član Perl Jama) na gitari i klavijaturama; Glen Hansard (The Frames) vokal i gitara; Chris Chaney (aktualni basist Jane's Addictiona); Chad Smith (aktualni bubnjar RHCP) te producent i gitarist Andrew Watt.
I to nije sve, u goste na ovom albumu pozvani su redom: Stevie Wonder, Elton John i Ringo Starr.
Gotovo je biblijska spona između Eddieja i matičnog mu benda, neću pogriješiti u konstataciji da Pearl Jama ne bi bilo bez izuzetne karizme Eddieja Veddera, što vrijedi i obrnuto. Bez te izuzetne konekcije i ovisnosti sigurno ne bi došlo do obostrane prepoznatljivosti i identiteta, što je naročito izraženo u živim nastupima.
Stoga neće biti ništa čudnog ako na ovom, trećem mu samostalnom albumu, nastalom nakon pauze od 11 godina, nećemo pronaći neki značajan odmak u odnosu prvotnu glazbenu detonaciju matičnog benda, iako se, obzirom na gostujuće glazbenike (Stevie Wonder, Elton John), neugodni crv sumnje polako neugodno uvlači u razmišljanja hoće li se ovaj produkt možda odšetati prema sredini (čitaj: mainstreamu).
Što god će se otkrivati prilikom preslušavanja, siguran sam u jedno: to bi trebala biti kolekcija destilirane energije, neskrivenih osjećaja, prvoklasne svirke kao neizbježnih suputnika na ovom putovanju uz Eddiev jedinstveni magnetizam i obvezu održavanja postojanog balansa uz ponekad nezahvalnu ulogu glavnog „zabavljača“.
Otvarajuća „Invincible“, s recitirajućim uvodom poput Davida Byrnea iz „Once in the Liftime“ dokaz je da se Eddie još dobro drži u kompozitorskom sedlu, klavijaturska pozadina pomješana s aktivnim, panoramskim gitarama, suverenom raskošnom svirkom ritam sekcije i poticajnom cvjetajućom atmosferom poput Gabrielove „Solsbury Hills“ pametan je izbor za uvod u nastavak. Uz, naravno, invincible vokal glavne face.
Da je kojim slučajem Tom Petty još među nama upravo tako bi zvučala vokalno/kompozitorska koprodukcija njega i Eddieja u „Long Way“ u kojoj se kao back vokal okušala Harper, njegova kćer.
Poznato je da je Eddie vatreni obožavatelj i poštovatelj glazbe koja je jednim dijelom nastala prije njegovih priča, a dijelom i usporedo s njima. Mislim pri tome na često koncertno odavanje počasti bendu The Who i ocu grungea, Neil Youngu; stoga ne čudi što se na ovom uratku Eddie sjetio apostolskog značaja kojeg su nam Beatlesi ostavili u nasljeđe pa je uvrstio jednu njihovu „izgubljenu“ pjesmu. Jer „Mrs Mills“ je upravo to, raskošna evokacija u detalje podržana koloritom i nenadmašnim okusom jedne „Penny Lane“, s raskošnim aranžmanom prepunom gudača i puhača. A meštar Ringo Starr je tom prilikom utkao u taj, rekao bih, gotovo pastoralan krajobraz svoje bubnjarsko umijeće kroz nesmiljeno uživanje u sviranju. Još jedan dokaz poštovanja prema eponimnom bendu bila je nedavna živa svirka na kojoj su odsvirali „Here Comes the Sun“ i Harrisonovu „Isn't It a Pity“.
Nešto drugačijeg Eddieja možemo pronaći u „Try“, usnom harmonikom (Stevie Wonder) obojanim brzacem, gotovo dobro došlim ispušnim ventilom za cijeli bend. Pjesma koja podiže na noge junačke.
Negdje na tom tragu nalazi se i „Rose of Jericho“.
„Brother the Cloud“ je močan, tipičan Eddiev izričaj pun „buke i bijesa“ kao skinut iz kataloga Jamovaca s prstohvatom Whoovskih riffova, pametnim izmjenama ritma, umetnutim intervalima koji odražavaju autorovu zrelost i iskustvo, a potiču radoznalost i želju za daljnim slušanjem. Pjesma je nastala kao žaljenje za izgubljenim prijateljom – Chris Cornellom. Vrlo moćna, iskrena pjesma u kojoj je bend otpustio sve kočnice.
Da je Bossovo poimanje glazbe zainteresiralo šareno mnoštvo drugih glazbenika i nije neka posebna tajna. Killersi su tako s albuma „Imploding the Miracle“ „citirali“ Bossa u „My Own Soul's Warning“, a sada je Eddie u „The Dark“ stvorio još jednu tipičnu parfimiranu inačicu koja se s lakoćom može zakačiti za Springsteenov opus, uz, siguran sam odobravanje samog Bossa. „Find me in the dark“ pjeva Eddie u želji da tamo pronađemo novo glazbeno svijetlo.
Edie Vedder i Sir Elton John u zajedničkoj svirci?
Za nekoga blasfemija, no slušanje ovog rock n' roll/honky tonk uratka s odličnom klavirskom rolom samog Eltona daje ovoj pjesmi dodatnu kvalitativnu dimenziju, zahvaljujući i učešću cijelog benda koji naprosto rastura.
Za sami kraj ostavljena je neobična, pomalo morbidna, nadasve snažno emocijonalna „On My Way“ s vokalnim introm koji neodoljivo podsjeća na slavne vegaske dane Franka Sinatre. Riječ je, ustvari, o pronađenoj snimci u kojoj je vokal Edwarda Louisa Seversona, Eddiejevog biološkog oca, pa je tako nastao ovaj virtualni duet u kojem su spojeni prošlost i sadašnjost.
Ukratko, odličan zbir pjesama odličnog i očito pozitivno nabrijanog Eddieja, kao uostalom i cijelog benda. Dojma sam da je Klinghoffer u ovoj postavi pronašao svoje ja, za razliku od RHCP avanture, Chad je poslovično kao uključen u struju, stoga ne čudi ta silna energija i snaga koje se išćitavaju iz svake pjesme, ukratko bend očekivano briljira na instrumentalnoj razini.
Ova recenzija napravljena je nakon samo dva slušanja, kada su emocije čiste i snažne, a prvi dojmovi (možda i najvažniji) sasvim pozitivni (nastali na sjećanju svirke i atmosfere s njihovog rimskog koncerta iz 2018. godine).
Kao što je to slučaj sa Pearl Jamovim „Gigatonom“ koji dandanas nakon svakog slušanja postaje sve bolji i bolji, nema sumnje da će se isto dogoditi i s ovim najnovijim Eddievim uratkom s kojim je širom otvorio vrata predstojećim glazbenim očekivanjima.
Đorđe Škarica
« Ukulele Songs | Eddie Vedder Albumi Kronologija |