Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Travanj 2012
Format Albumi
Vrsta / Indie rock / Alternative/Indie Rock / Punk Blues
Dodano Četvrtak, 31 Srpanj 2014
Žanr Rock
Length 41:52
Broj diskova 1
Edition date Travanj 2012
Država Europe
Etiketa XL Recordings
Catalog Number XLCD-566
Edition details Podukcija: Jack White; Datum objave: 24. 4. 2012.; Snimano: 2011.
Tags Jack White The White Stripes Rock SAD Indie Rock XL Recordings

Review

The White Stripes bio je orgazmična kemijska reakcija nedefiniranog muž/žena/brat/sestra odnosa Jacka Whitea s Meg. Nakon što je pokorio svijet unikatnim garažnim punk bluesom, Jack je odlučio riješiti se uloge frontmena postavši time samo 'jedan od dečkiju' u The Racounters, a naposljetku postepeno i suptilno, povukao se iz prvog plana s The Dead Weather kad je uzeo bubnjarske palice u ruke.

No, bez obzira na transformaciju od ekscentričnog frontmena do pritajenog bubnjara, Jack White je u svim projektima bio 'mozak'.

U međuvremenu, White je na tugu svih fanova rapustio The White Stripes, razveo se prošle godine nakon 6-godišnjeg braka s Karen Elson, a nekim logičnim tokom odlučio je 'ispovijediti' svoje ljubavne boli na prvom samostalnom albumu u karijeri.

Blunderbuss je, najjednostavnije rečeno, Whiteova terapija stavljena na kompaktni disk u trajanju od 42 minute. Svaki njegov obožavatelj sasvim sigurno će ovaj solo uradak uspoređivati s prijašnjim radovima, no to odmah u startu prekrižite. Jer svaki njegov projekt priča je za sebe, koja dijelić po dijelić otkriva njegove nepredvidljive i ekscentrične karakterne crte.

Ovaj album njegovo je najintimnije, najemotivnije i otvorenije ostvarenje dosad, no to nije ona klasična priča „sve sam proživio, sad ću vam sve otkriti“. Ne, to nije Beyonce, već tipični, a opet nepredvidljivi 36-godišnji neurotični 'luđak' iz Detroita.

- Dugo vremena sam odgađao snimanje albuma pod svojim imenom, ali ove pjesme su takve da ih jedino mogu predstaviti pod mojim imenom. Ove pjesme su napisane 'od nule', nemaju veze ni sa kim i ni sa čim, osim s mojim izrazom, mojim bojama te mojim platnom - objasnio je White.

I tako i bi. Glazbeni smjer ovog albuma nešto je što dosad nikad nije napravio, ali opet je prisutna prepoznatljiva Whiteova ekscentričnost. Garažni zvuk ostavio je po strani (osim u drugom singlu Sixteen Saltines) te se okrenuo američkoj roots glazbi. Stvaravši glazbenu cijelinu, albumom dominira zvuk ranog r'n'b-ja, folka, country-rolla, soula, dašak gospela, bluesa, funkyja, sve premazano mekim, suptilnim, emotivnim, ugodnim, ulaštenim i šarmantnim ugođajem. White se poslužio američkim žanrovima iz prve polovice 20. stoljeća kako bi najbolje izrazio svoju nježniju, ali ne i nužno slabiju stranu.

Da dobije izvrsnu koheziju takvih žanrova na bizarni, Jackov način, White je angažirao čak osamnaest glazbenika među kojima dominiraju žene. Paradoksalno, ženski dio benda najviše mu je pomogao da izrazi svoje nezadovoljstvo prema nesretnim ljubavima, propalim brakom, narušenim odnosima i razočarenjima prema 'ljepšem' spolu, a cijela priča postaje još bizarnija kad mu u rehabilitaciji nakon bračnog brodoloma, na pratećim vokalima, pomaže upravo bivša supruga Karen!

No, to ne čudi jer u kompliciranom mozgu Jacka Whitea ništa nije crno-bijelo (ili prikladnije reći crveno-bijelo) čime je ovaj album još slojevitiji i zanimljiviji.

Još jedna zanimljivost je to što je White angažirao dva prateća benda za koncertne svirke - jedan isključivo ženski i jedan isključivo muški, a da se do zadnjeg trenutka ne zna tko će mu nastupati.

Blunderbuss je album koji vam se na prvu može odmah svidjeti, ali i iznenaditi novitetima, no nedvojbeno je da ćete nakon prvog slušanja stvoriti ovisnost i potrebu za ponovnim preslušavanjem i otkrivanjem novih detalja. Za one, kojima je potrebna usporedba s albumima 'Stripesa' najsličniji je Get Behind Me Satan na kojem je, kao i na Blunderbussu, distorzirane gitare zamijenio klavijaturama.

Album otvara Missing Pieces s atmosferičnim introom piana nakon čega kreće Jackova rastrojena ispovijest slikovito opisujući raspadanje tijela kao posljedicom prekida. Sixteen Saltines, kao što sam već napomenuo, najžešća je stvar na albumu na kojoj Whiteovo post-bračno ludilo i propitivanje krivca najviše dolazi do izražaja. Singl je popraćen bizarnim spotom, koji najupečatljivije dočarava njegovo stanje uma - košmar. Freedom at 21 jedna je od najboljih stvari na albumu s hip-hopovskim beatom uparen s distorziranom pianom nakon čega slijedi eksplozija prštajućih gitara na kojima Jack izbacuje svoj bijes. No, album nakon toga ima zaokret i kreće u melodičnijem smjeru s prekrasnom pjesmom i prvim singlom Love Interruption u kojemu White pjeva soul u duetu s Ruby Amanfu. Naslovna pjesma s albuma podsjeća na ostvarenja britanskog psihodeličnog folka iz druge polovice 60-ih, a intimna ispovijest se nastavlja i u putenoj Hypocritical Kiss. Nakon mirnije sredina albuma, White je pokazuje da prekid ne znači nužno i naricanje okrećujući sve na šalu i zabavu. Najveselije stvari su obrada I'm Shakin', Little Willie John'sa te raspušteni rock'n'roll Trash Tongue Talker u maniri Rolling Stonesa. Čar albumu daju sjajni ženski prateći vokali koji vam srce rastope u On And On And On te u posljednjoj Take Me With You When You Go koja izvrsno spaja zvuk klavijatura, violina i Jackove eksplozivne gitare!

Nakon završetka albuma zapitate se je li to onaj isti Jack White kojeg ste percipirali kao garažnog, mačo boga iz Whitea Stripesa, koji je svojim paranjem žica gitare uzrokovao zujanje u ušima. Da, to je on, ovoga puta skroz drugačiji, originalniji i nepredviljiviji.
Jer nepredviljivost i ekscentričnost je upravo to štoon i jest i zato ga beskrajno volimo.

Tko zna što će nam sljedeće prirediti jer sve što dotakne pretvara u zlato.

Luka Vuletić

Hits 852
Jack White Albumi Kronologija Lazaretto » Lazaretto

Posljednje recenzirano - Jazz

Posljednje recenzirano - 42