Review
Pjevačica Amber Weeks objavila je CD s glazbom kojom iskazuje svoju nostalgiju. Radi se o nostalgiji prema obiteljskom naslijeđu, ali i povijesti i razvoju jazz glazbe. Naime, album je posvetila pokojnom ocu Martinu Weekesu uz kojeg je kao djevojčica u obiteljskom okružju slušala sve te pjesme koje danas i sama pjeva. No priča počinje u još daljoj prošlosti. Njezini prabaka i pradjed, Wilfred i Nettie Weekes, posjedovali su bistro u Harlemu u koji su zalazile slavne osobe, među ostalima legendarni jazz i ne samo jazz glazbenici, i to u doba kad su stvarali povijest te glazbe, među ostalima Duke Ellington, Billy Strayhorn, Harry Belafonte, Lena Horne, Sidney Poitier i Sarah Vaughan. Zato je bilo logično da Amber stasa slušajući izvedbe Franka Sinatre, Elle Fitzgerald, Nata Kinga Colea, Barbre Streisand, Shirley Bassey i Nancy Wilson. To poznavanje tradicije danas se osjeća u njezinim izvedbama. Svoju muzikalnost može zahavliti i tome što je svirala violinu, a rutinu mnogobrojnim nastupima u kalifornijskim, njujorškim i lasvegaškim klubovima i koncertnim dvoranama. Taj klupski ugođaj posebice je željela istaknuti u drugom dijelu albuma koji je naslovila “The Bar Suite”, a koji sadrži ljubavne pjesme, standarde znakovitih naziva kao što su “Something Cool”, “One For My Baby”, “'Round Midnight” i druge. U taj blok mogla je uvrstiti i izvedbu pjesme s kojom otvara CD, “Hazel's Hips”, kojom je iskazala duboki osjećaj za blues. Zapravo izbor je pao na stilski raznoliku glazbu. Da ima smisla i za latino glazbu pokazala je izvedbom skladbe “Sumer Samba”, gospelu bliska je skladba “I Want Jesus To Walk With Me”, a izvedbom Stingove “Sistermoon”, koju je spojila s Gershwinovom “Summertime”, pokazala je da prati i noviju scenu. Izvodi ih uz renomirane glazbenike s kalifornijske jazz scene, u raznim formacijama, a slagala ih je ovisno o tome kako promišlja svako djelo.
Davor Hrvoj
« Pure Imagination 
