Lacrimae Christi

Review

Dvije godine nakon uspješnog debi albuma Videosex izdaju novi, Lacrimae Christi. Anja Rupel je preskočila magičnu granicu punoljetnosti no ta granica nije bila toliko daleko iza nje da i dalje ne bi zadržala onu mladenačku provokativnu seksualnost kojom je šokirala na prvom albumu. Drugim albumom Videosex ne uspijevaju održati onu glazebenu inteligenciju kojom su tako dobro startali te kroz album gube kontakte sa synth-pop muzama.

Rupel je i dalje odlična. Glas je toliko odrastao i moćan da je upravo nevjerojatno da je na ovom albumu imala devetnaest. Pjesme su ipak postale problematične. Nedostatak inspiracije se posebno vidi u posljednje tri pjesme albume koje su usiljeni hitovi koji neće osvojiti nikoga.

I šokantnost kojom su na prvom albumu toliko vješto baratali odlazi u krajnosti i neke pjesme se žrtvuju u svrhu ostavljanja dojama opće pomaknutosti. Naslovna pjesma je neprobavljiva i isto tako nezanimljiva, dok je Pejd ga pogledat, Anja poprilično konfuzna. Iako je refren dosta stvoren za lako ulaženje u uho tekst u kojem majka poziva Anju da pogleda mrtvog susjeda je ipak prevelika ekstremnost za pop, koliko god on možda provokativan bio.

No, nije sve na ovom albumu loše. Tko je zgazio gospođu Mjesec, Sivi dan i Stakleno nebo su izvrsni nastavci izvrsnog prvog albuma. Ledeni synthovi koji se vješto klize teritorijem art popa pokazuju kako su Videosex ipak imali dobre ideje te su ostale pjesme tek kolateralne žrtve u težnji za time da se postigne šokantnost.

Iako je komercijalan uspjeh ovim albumom za Videosex bio nastavljen, jasan je pad u kvaliteti. No ne radi se o tome da Videosex nisu imali što za reći, jednostavno su izabrali krivi, previše provokativan, da ne kažem isforsiran način.

Ivan Glazer