Review
Alt saksofonist i flautist Steve Slagle skladbe je za svoj novi album pisao nadahnut dijelom New Yorka poznatom kao Upper Manhattan, u kojem je godinama živio. Budući da se radi o okružju u kojem žive i djeluju glazbenici različitih kultura za izvedbe je odabrao skupinu instrumentalista koji su poznati u raznim podžanrovima te glazbe. Pijanist je Lawrence Fields, kontrabasist Gerald Cannon, a bubnjar Bill Stewart. U tri izvedbe pridružuje se konga bubnjar Ramon Diaz, a u tri stari Slagleov suradnik, tenor i sopran saksofonist Joe Lovano. Naime, Slagle je još 2005. sudjelovao u snimanju Lovanova CD-a “Streams and Expression”. Šest leaderovih skladbi i tri standarda odsvirali su s velikim zanosom i začuđujućom energijom. Tijekom preslušavanja, kad se već uljuljkate u glazbu pomislivši da ste shvatili o čemu se radi i da možete predvidjediti nastavak, svako malo kresne vas iznenađenje, sa svakom novom skladbom drukčije i intrigantnije. Naime svaka donosi drukčiji ugođaj, ideje i profil. Izvedba naslovne skladbe, u dvije verzije (jedna s kvartetom a druga s kvintetom), paljevina je u super brzom tempu; obradom standarda “Guess I'll Hang My Tears Out To Dry” demonstrirao je svoju nježnu stranu; vlastitom “I Know That You Know” iskazao je osjećaj za blues; vlastitu “Holyday” posvetio je nedavno preminulom legendarnom usnom harmonikašu Tootsu Thielemansu; njegova “Viva La Famalia” rasplesana je latino veselica; standard “Budy & Soul” svira solo i to u duhu glazbe Johna Coltranea. To nije jedini podsjetnik na Coltrena na ovom albumu. Očituje se to u Slagleovou skladateljskom radu, ali i pristupu solima, a o tom se utjecaju očituje odabirom skladbe “Inception” dugogodišnjeg Coltraneova suradnika, pijanista McCoya Tynera.
Davor Hrvoj