Dig!!! Lazarus Dig!!!

U svom bogatom katalogu Nick Cave i njegovi The Bad Seeds zapravo nemaju lošeg albuma. Zadnji studijski album, "Dig!!! Lazarus Dig!!!", samo je još jedan od odličnih albuma koji izlaze iz radionice ovog vrhunskog glazbenog majstora.

Moja osobna pogreška bila je ta što nikada nisam dovoljno pozornosti posvećivao glazbeniku, već ranije spomenutom Nicholasu Edward Caveu, poznatijem kao Nick Cave i stoga mi je osobito zadovoljstvo predstaviti njegov najnoviji album. Ovaj album izdala je diskografska kuća Mute 18. veljače, a u trgovinama se pojavio 3. ožujka ove godine.

 

Nick Cave nekad je radio s The Birthday Party, a kasnije se "ufurao" s bendom The Bad Seeds. Upravo s njima snimio je i ovaj album i upravo s njima radi već zaista duže vrijeme. Nick Cave & The Bad Seeds duboko zadiru u gothic rock, no izuzetna skladateljska sposobnost ponajprije samoga Nicka Cavea, povezuje ove glazbenike sa sveprisutnim elementima gospela, folka, post punka, ili pak rock bluesa. Sve to ima za posljedicu ponajprije strašne kompozicije, a potom i nadasve dojmljive live nastupe (u lipnju ćemo se i sami moći ponovo uvjeriti, kako to oni rade uživo). Slušateljstvo jednostavno ostaje bez daha osupnuta bezgraničnom količinom melodije. Mnogi će kazati, Nick Cave je težak,... Nick Cave nije za svaki dan i tome slično. Naravno, slažem se, ali jednostavno morate naći vremena za ovog izvanserijskog i nadasve osebujnog i posebnog glazbenika.

 

Od početka do kraja albuma "Dig!!! Lazarus Dig!!!" preslušavajući ubirete izuzetne glazbene fragmente koji se stapaju i čine jednu prekrasnu i nadasve posebnu zvučnu sliku.

 

Možda je "Dig!!! Lazarus Dig!!!" zapravo jedan prijelomni trenutak benda, s obzirom na zaista energične, gotovo urnebesne izvedbe pojedinih tema a možda upravo taj intenzitet, najavljuje dolazak jednog novog Nick Cavea & The Bad Seeds. Tko zna?!

 

Nick Cave & The Bad Seeds na albumu zvuče apsolutno fantastično pa ako i ima neki promašaj, sveprisutan kompletni ugođaj nadmašuje sve. 

U posljednje vrijeme odmor od bluesa tražim u nekim drugim glazbenim pravcima u temama, koje mi nude glazbenici poput Lucinde Williams, Toma Waitsa pa i Nicka Cavea. Glazba, koja nije obična i svakodnevna, a i nije blues, ipak ostavlja traga u mojoj percepciji, glazba ne zastarijeva, što u konačnici znači da upravo u njoj tražim utočište i smirenje. Netko troši medikamente, netko traži utjehu u raznim porocima, a eto moja malenkost, revitalizaciju duha i tijela traži u glazbi. I to je zapravo to!