Review
All Night Long je peti studijski album Buckcherrya – glam metal benda iz Los Angelesa. Album je objavljen početkom kolovoza 2010. godine za Eleven Seven Music/Atlantic Records.
Na ovaj punokrvni rock bend naišao sam sasvim slučajno. Naime, najisturenija figura ovog benda je pjevač Josh Todd, za kojeg sam čuo kao jednog od pozadinskih vokala na Crüevu Saint of Los Angelos. Malo istraživanja i evo još jedan bend čije albume ću rado pridodavati svojoj kolekciji. Postave ovog benda vremenom se mijenjala. Najnoviji All Night Long kao i ostale albume (Buckcherry (1999.), Time Bomb (2001.), 15 (2006.) i Black Butterfly (2008.)) karakterizira punokrvna rock svirka, nazalni vokal Josh Todda i neosporni utjecaj Motley Crüe, Guns N' Roses, Velevet Revolver i AC/DC. Dakle, jedna zanimljiva kombinacija u koju se katkad osjeti i feeling grupa Black Crowes, Aerosmith ali i W. A. S. P.
Bubnjevi, pa vokal koji otvaraju prvu pjesmu na albumu All Night Long nagovještavaju jedan solidan glam metal album. Sama pjesma je čvrsti i ritmički potkovan rock, s gitarom a la' Angus Young, ali Angus u Cinderellinoj verziji. It's partiy je refrensko tipično glam metal pjesmuljak, čiji uvodni bubanj, neodoljivo podsjeća na ubrazani Queenovu We will Rock You. These Things je laganija pjesma, s intrigantnim bržim dijelovima. Ovdje Toddov vokal neizbježno podsjeća na glas Darius Ruckera iz Hootie & the Blowfish. Oh My Lord je pjesma za koju bi se moglo tvrditi kako je tipičn AC/DC pjesma. Gitarski solo neodoljivo podsjeća na Angusove igrarije na SGiu. Recovery je punokrvna glam rock pjesma, koju bi, da nema suvremene produkcijske elemente, lako mogli smjestiti na početak 90-ih godina negdje u narkoticima 'nagriženu' garažu Sunset Stripa.
Never Say Never je možda najlošija pjesma na albumu, iz prostog razloga što bi je mogli svrstati uz bok mnoštva pjesama grupa koje nastaju iz ovog glazbenog pravca, a kojoj nedostaje žestine i originalnosti. Pjesma koja kao da je pisana po već unaprijed određenoj formuli. I Want You - lagana pjesma, na tragu laganica grupe Great Withe, dakako s karakterističnim vokalom i zanimljivim 'brzim' dijelovima. Liberty, Our World i Bliss su zanimljive pjesmice kombinacija Motley Crüe, Black Crowesa s uplivima utjecaja Extrema i Aerostmitha začinom. Za sam kraja albuma ostavljena je Dead koja je tipično Buckcherryevska pjesma iz koje se iščitavaju svi njeni uzori, ali koja u sebi sadrži dovoljno originalnosti.
Iako se iz gore napisanog može zaključiti kako su Buckcherry grupa koja kombinira različite uzore i nema ničeg što bi moglo biti interesantno i privlačno, upravo je suprotno. Iako se mogu iščitati razni utjecaji, doza originalnosti u glazbenom i vokalnom izričaju je tolika, da ovaj album zaslužuje mjesto među 10 najboljih glam – metal albuma u 2010. godini. Nažalost o tome nije riječ u tzv. luksuznom dodatku koji sadrži 6 pjesama s Reckless Sons Acoustic EP-a. Pjesme se mogu slušati, ali mi se čini kako ovakvim akustičnim Buckcherry nešto nedostaje. Vokal i gitare toliko podsjećaju na već spomenute Hootie & the Blowfish, da bi radije posegnuo za originalom. Izgleda da postoje bendovi kojima akustika jednostavno leži (Dogs D'amour, Tesla, Quireboy, Guns N' Roses…), ali postoje i oni kojima jednostavno ne leži. Ipak pjesma King of Kings je izuzetak koji potvrđuje pravilo.
Beuno Ćurko
/
