I, I

Review

Još s prošlim albumom "22 A Million"diskografija benda Bon Iver predvođenog osnivačem Justinom Vernonom je samo postala čudnija i više uklonjena iz stvarnosti (na dobar način). Sve mi se više svidjelo, ali ovaj najnoviji zapis pokazao je da, kada putujete dovoljno daleko, jedini smjer za povratak je povratak. Ako je "22 A Milion" bio Justin Vernon kao blistavi meteorit daleko u svemiru, onda je ovaj album zvuk njegove duše koja se vraća na zemlju.

Miješajući elemente svih prethodnih izdanja benda, "I, I" uzima komade iz folklornih i baroknih nota, popa i elektronskih faza grupe i sve ih kombinira u nešto što povezuje uredan luk benda. To je dugoočekivani rast i razvoj benda, ali i Vernona kao kantautora, kroz cijelo jedno desetljeće boravljenja na sceni.

Pjesma trenutka "Naeem", visoko prodorna tvrdoglava "Hey, Ma", saksofonom i udaraljkama obogaćena "Sh'Diah" koja kao da je ispala iz zadimljenog jazz kluba 80-ih, ili "Salem" u kojem digitalni bubanj zvuči maestralno poput orkestra samo su dijelovi putovanja kroz koje nas Vernon ovdje vodi.

Struktura ovih pjesama, koje nisu nimalo pop, ili kako bih rekao, radio friendly orijentirane, može biti neupadljiva, nekim slušateljima možda prolazna i dosadna, ali nikako nije zatvorena, već ako im date prilike osjetit će se snažna intuitivnost koju možete porediti s razgovorom s najboljim prijateljem.

Ukoliko je istina ono o čemu se već neko vrijeme govori, da je možda ovo posljednji album Bon Ivera, onda svakako možemo reći da pojam "odlazak sa stilom" teško može biti bolje upotrijebljen.

Dražen Plukavec