Straight Songs Of Sorrow

Review

Marka Lanegana smo, kroz njegov glazbeni put, prvenstveno upoznavali kroz opus sa Screaming Trees, kasnije kroz Queens of the Stone Age, pa do raznih kolaboracija s Gregom Dulliem (Gutter Twins, Twilight Singers) ili kao vokala na jednom od albuma instrumentalista Soulsaversa.

Uz svoje brojne bendove i projekte, Lanegan je itekako aktivan i kao solo izvođač, a "Straight Songs of Sorrow" je njegov dvanaesti solo album. Melankolična glazba, uglavnom "meka" i uglavnom tužna koja samo na dionice ponekad zvuči grubo i oštro, te vas tjera da se prepustite vlastitom unutarnjem bluesu.

Album otvara naslovna pjesma, pomalo netipična za cijeli album, sa svojom vožnjom električnih zvukova koji puštaju pjesmu da napreduje sama od sebe, no već sljedeća "Apples From A Tree" prezentira ono po čemu je Lanegan najprepoznatljiviji; tihi zvukovi akustične gitare umiruju i tjeraju vas da zaboravite "gužvu" s otvarajuće pjesme, dok na sljedećoj "This Game Of Love" atmosferu prenose čak i gudači. Klavijature čine povremeni, ali veliki utjecaj na kompletan album, bilo kao pozadinska glazba ili prijenos glavne melodije, ali često su prisutne. Raspoloženje u nastavku postaje nježno, melankolično, promišljeno, sentimentalno ili tužno - baš kao što biste od Lanegana i očekivali.

"SSOS" je melankoličan, tužan album, prepun sentimentalnosti, promišljenosti i duboke tuge za kasne noćne sate ili dugotrajne vožnje pod zvijezdama.

Dražen Plukavec