Black Diamonds

Review

L. A. Guns su od 1988. do danas objavili 14 studijskih albuma. Ovaj četrnaesti nazvan je „Black Daimonds“ i objavljen je prije nekoliko mjeseci. Kroz ovih trideset i šest godina doživljavali su svakojake turbulencije, mnoštvo promjena u postavama, postojanje nekoliko različitih verzija benda u isto vrijeme i svakojake ostale komplikacije. Članovi L. A. Gunsa na početku karijere razmjenjivali su se u raznim postavama Los Angeleskih bendova s kraja 80ih. Tako su npr. L.A. Guns bubnjar Rob Gardner i osnivač Tracii Guns sviruckali u jednoj verziji kultnih Hollywood Rose sa članovima kasnije planetarno popularnih Guns N' Roses - Axl Roseom, Stradlinom i Darrow. Najpopularniji su bili u eri glam metala s kraja osamdesetih i početka devedesetih. Njihova prva tri albuma smatraju se klasikom L. A. glam metala devedesetih, a to su albumi „L.A. Guns“ (1988.), „Cocked & Loaded“ (1989.) i „Hollywood Vampires“ (1991). Ono što je najviše karakteriziralo L. A. Gunse su promukli glas Phil Lewisa i gitarsko umijeće osnivača Tracii Guns. Jedno vrijeme je službeno postojao band „Tracii Guns' L.A. Guns“ i „L.A. Guns“ I danas formalno postoji i verzija grupe nazvana Steve Riley's L.A. Guns,. Oni su pak početkom 2024. objavili album „The Dark Horse“. Nažalost, Steve Riley's nas je zauvijek napustio u listopadu 2023. tako da je „The Dark Horse“ najvjerojatnije zadnji album te verzije benda. Recenzija albuma „The Dark Horse“ dostupna ovdje.

Četrnaesti službeni L. A. Guns album „Black Daimonds“ i nije baš neki dijamant. Na albumu je udarna postava, već spomenuti dvojac Phil i Tracii. Na prvo slušanje „Black Daimonds“ ima elemente dobrog albuma – produkcija, svirka, dobro posložene pjesme. Ipak, nije to to! Tracii Guns jest vrhunski gitarist. Phil Lewisa još uvijek služe glasovne mogućnosti. Međutim, ukupno slušajući – something missing. U biti nedostaje originalnosti, autentičnosti što je osnova za svaki dobru pjesmu, album, umjetničko djelo općenito. Čini se kako su dva star lisca pokušala rekonstruirati staru kemiju u kreiranju pjesama, ali ti kemijski procesi su isparili tijekom ovih skoro 30ak godina. Nakon par slušanja album se čini sve nekvalitetnije i nekvalitetnije djelo u cijelosti. Trebalo bi biti drugačije. Ima par dobrih momenata. Pjesma „You betray“ koja otvara album je jedna od boljih pjesma na albumu. U pjesmi Philov glas je kao u najboljim danima, glazba je na tragu Led Zeppelina, kombinacija žestokih rifova i groove ritmova. Ipak, najbolji pjesmuljak je balada 'Diamonds'. Tipčna dobra power balada na tragu osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tu je još i pjesma “Babylon” u kojem je osjetan utjecaj The Kinksa. Malo žešće i više sleaze.

Ukupno, album ima jedva pozitivnu ocjenu. U svojevrsnoj revitalizaciji glam i sleaze bendova iz osamdesetih i devedesetih, ovaj album se ne ističe. Možda je bolje tvrditi kako se gubi u prosječnosti. Svakako poslušati pjesmu Daimonds!

Bruno Ćurko