{mosthumbviewer: images/SGkoncerti_interviewi/2009/06/sonic/1.JPG, images/SGkoncerti_interviewi/2009/06/sonic/1m.jpg, Sonic Doom @ Mochvara, Left}Osvit. Krda jetija na obzorju. Mraznih brada aveti lede poglede iscrpljenih paora što odlažu svoja žetelačka sječiva dok predaju se hordama - u mučnoj tišini, pognutih glava, spremnih na odrješenje grijeha, dočekuju još jednu zimu bez uroda, još jedan siječanj vratova – ovako počinje pismeni oblik najave za zadnje izdanje Sonic Dooma, upriličeno prošle nedjelje navečer u Močvari. Kako ljudi već znaju što mogu očekivati na Sonic Doom koncertima, počeli su to zvati svetkovinom, misom i/ili klanjem. Svi ti opisi odgovaraju.
U mrzloj zimskoj noći hrpa entuzijasta uživljenih u stoner / doom / drone / post i razne druge ekspreimentalne inačice metala skupili su se kako bi poslušali koncerte grupa Throm i Umor, obje iz Zagreba. Prije koncerta mogli su se čuti Pelican, Neurosis, Mastodon i slični bendovi, klub je bio dovoljno popunjen za nedjelju, stoga respekt svima koji su se uopće pojavili. Ipak je u subotu bila Party United večer u Zagrebu, što je značilo jedna karta za sve partije u Zagrebu, uz besplatan prevoz busom, a to nije mala stvar. To znači gadan mamurluk u nedjelju, čak i za one koji nemaju običaj ići na partije.
Prvi su na binu došli Throm. Oni koji su očekivali mlada i svježa lica, grdo bi se prevarili, jer ovaj bend sačinjavaju već poznati likovi iz Chang Ffosa i Stonebridea, inače odličnih bendova. Uz fog machine koji se nije štedio i atmosferično osvjetljenje, Throm su Močvaru ispunili dubokim, najednostavnije rečeno sjebano distorziranim zvukom negdje na tragu Sun O))), samo sa bubnjevima. Spore, ubojite pjesme začinjene grmljavinom gitare i growling vokalima mogle su trgnuti ili dokrajčiti svakoga tko je još osjećao efekte subote. Malo mantričnih vokala na početku svake pjesme pomogli su prisutnima da shvate kad počinje nova stvar, a onda opet, publika je bila uglavnom mrtvački tiha između pjesama, uz tu i tamo neki dovitljivi 'ha ha' komentar. Bisa nije bilo, ali nije bio ni nužan, jer ovo blago rečeno zvuči kao 'some mega heavy shit'.
Drugi su zasvirali Umor, koji kao i njihovi prethodnici lagano dostižu taj veteranski status. Nakon relativno nježnog instrumentalnog uvoda, zbog čega dio publike koji je bio zaljepljen za šank nije ni skužio da je drugi bend počeo svirati, sve ostalo bilo je tripoidno klanje. Jedna od boljih sviriki Umora dosad; što zbog odličnog i dovoljno glasnog ozvučenja, a što zbog njihove uživljenosti. Neke će vjerojatno podsjetiti na Mastodon, a neki bi u gitari mogli čuti lagane naznake Pink Floyda. Jedna moćna svirka, i nakon 40 minuta čovjek stvarno ne bi mogao probaviti više.
Ovo izdanje Sonic Dooma trebalo je preživjeti, jer oba benda sviraju poprilično tešku glazbu koju nije lako svariti. Nije za svakoga, ali daleko od toga da nije kvalitetno. Iz nekog razloga Močvara se počela prazniti još dok su Throm svirali, možda su bili, hm, ubitačni, ali tko god je došao po dozu downtunenanih gitara i glasnoću od koje ti se roba miče, mogao je biti zadovoljan. Močvara je ostala otvorena negdje još do 1 i 15, pa su prisutni mogli na post-koncertnu rehabilitaciju uz alkohol. I Panteru. Pustili su I'm Broken nešto prije zatvaranja, a to je uvijek zakon.
