Review
Eddie Allen i njegova truba zaista su proputovali ogroman put krajolikom jazza. Dijelio je Allen glazbeni studio i pozornice s mnogim velikanima. Vjerujem da ćete o njemu od veličina poput Arta Blakeya; Bennya Cartera; Chica Freemana; Dizzia Gillesepiea; Houstona Persona; Bobbya Prevritea; Mongoa Santamarie i Randya Westona čuti samo riječi hvale.
Allen je ove godine, točnije sedmog travnja, izdao svoj zadnji album naziva Push, iznova pokazujući svoju svestranost kompozitora, izvođača ali i vođe grupe glazbenika koju bih, slobodno, nazvao pravim, malim big bendom. Jedan skladni septet s Keithom Loftisom na tenor saksofonu i Dionom Tuckerom na trombonu koji se izvanredno nadopunjuju s Allenovom trubom. Tu je i akustični piano, jedan stari kontrabas i odlična ritam sekcija.
Kralježnica albuma je prva stvar CD-a, Nakia, kojom Eddie Allen suvereno dokazuje kako se nimalo ne šali kada su aranžmani u pitanju. Slijedi Scared Ground, vrlo ritmična, prozračnog tempa i lagano galopirajućih solo dionica. Odlični sastojci za odličnu jazz delikatesu. Caress; Who Can I Turn To; With Open Arms, uglađeno, nepodnošljivom lakoćom izvedbe evociraju lepršavi ples sjena krošnje omiljenog drveta za tihi podnevni odmor.
No, Eddie dobro zna kada je vrijeme da vas ponovo prodrma. Whispers In The Dark i meni najdraža stvar albuma, Eve Deceived, bude vas iz sanjarenja. Pucketava truba, trombon i piano solaže, može li bolje?
Fantastični album zaključava naslovna Push u kojoj se sve kočnice raspadaju kako jazz lokomotiva ubrzava do točke iskakanja iz tračnica. Bassist Kenny Davis doista ima razloga često posezati za rupčićem kako bi obrisao svoje znojno čelo. Ostali uskaču toliko precizno kao da su se sinkronizirali s atomskim satom u Švicarskoj tjerajući instrumente do točke pucanja kako bi ipak, dopustili kristalno čist završetak.
Što reći? Jednostavno, prava poslastica pedesetsedmogodišnjeg čovjeka koji pomiče granice suvremenog jazza. Dovoljno je star kako bi vam pokazao sve tajne zanata a, opet, zaista mladić koji još puno toga ima za pružiti.
Na kraju imam potrebu oprostiti se parafrazirajući Dražena Siričevića: "Odličan album za sve ljubitelje jazza ili one koji će to tek postati! "
Goran Božić
