Review
Kad sam ponovno dobio priliku poslušati njihovu oproštajnu turneju, priznajem da sam ostao zatečen. "Goodbye Tour - Live 1968" Creamovaca doista je prava poslastica za sve koji vole dobru glazbu. Ovaj četverostruki album prošle je godine objavio Polydor Records.
Od 36 tonskih zapisa njih 29 nikada nisam čuo, a četvrti disk donosi do sada neobjavljeni tonski zapis iz Royal Albert Halla od 26. studenoga 1968. Priznajem, tijelom mi prolaze trnci i pitam se dokle više. Svako malo u mojem biću zbivaju se tektonske promjene a to nije dobro, to doista nije dobro za živce i moje zdravlje. Zašto? Razlog je samo jedan – dobra, odlična "mjuza" uvijek tako sugestivno i moćno djeluje na mene.
Priča ide ovako... Jack, Ginger i Eric na "stageu" funkcionirali su zajedno i svaki za sebe da uopće nisu bili svjesni one druge dvojice. Njihove "live" izvedbe poznate su po tome da oni svatko za sebe jednostavno odu u neki svoj svijet i solo se samo razvija i odlazi i ponovno se vraća i tko zna koliko puta tako i koliko dugo. To ovisi isključivo o njihovom "feelingu". Poznata je ona "spika" da je, primjerice, Eric znao solirati i ta se improvizacija otegla i na "stageu" kao da je Eric sam. No, i druga dvojica su znala isto to raditi. Shodno tome, bilo je jasno da se ova supergrupa jednostavno morala raspasti i da je svatko morao krenuti sam. Danas ni Jack ni Ginger nisu među živima i vjerojatno se sada tamo gore ne svađaju, već drmaju po jam sessionu k'o ludi...
Njihova priča doista ima snažnu progresivnu konotaciju i svi jako dobro znaju što su Creamovci mogli i kamo su stremili i vjerojatno su zato i naprosto izgorjeli u svim tim vlastitim težnjama. Nažalost, kao i kod svih u to vrijeme, na kraju šezdesetih puno se stvari vrtilo oko alkohola, žena i droge. Teško su sve to proživljavali i preživljavali, ništa se nije događalo slučajno i priča sigurno je bila usmjerena u beskonačnost. No, ništa nije vječno i to je zapravo itekako bitno i dobro. Ubrzo je izravna posljedica svega bio nastanak benda Blind Faith, koji je opet obilježio jednu potpuno novu, drugačiju i snažniju priču, koja je ponovno imala predznak supergrupe. No, sve to već znate pa vas ne bih dalje zamarao.
Moramo znati da se Creamovci ili vole ili ne, trećeg nema. Ja ih doista volim i doista uživam u njihovom muziciranju. Sada, kada ćete u podnožju ovog teksta vidjeti sadržaj ovog izdanja, sve će vam biti jasno. No, tako to i treba neka baš taj sadržaj priča svoju priču, koja svaka za sebe ima snažne refleksije i vibracije!
Nikako nemojte propustiti ovo izdanje i uskratiti sebi jedno nepredvidljivo iskustvo i glazbeni doživljaj. Uzmete ovaj četverostruki CD box, sjednete i prepustite se da njihova glazba učini svoje. Pa, za miloga Boga, to su Creamovci uživo po zadnji put… to se jednostavno ne propušta!
Mladen Lončar - Mike
« Fresh Cream 
