Back Home

Ako je suditi po popratnim rekacijama Claptonovih fanova, onda je to svakako album koji dobiva "mršavu" trojku – zašto ? Ako se malo jače "zagrebe" na površinu izlaze neke vrlo važne činjenice, kao što su na primjer: "ovo je unatrag nekih pet godina zadnji skladateljski glazbeni uradak Eric Claptona", a poznavajući glazbeni opus Claptona sa velikom dozom sigurnosti može se ustvrditi da je gornja ocjena čak i pomalo nategnuta. Eric Clapton imao je i blistavijih skladateljskih trenutaka.

- uvijek kada se udalji od bluza Eric Clapton teško snima dobre albume
- "Back Home" je album koji upravo potvrđuje prethodnu konstataciju.

Na albumu "Back Home" svatko može pronaći nešto za svoj ukus, no upravo u tome se i očituje glazbena osrednjost Claptonovog zadnjeg studijskog albuma. Osobno, nažalost, vrlo teško mogu odabrati više od 4 ili eventualno 5 skladbi koje vrijedi istaknuti (So tired, One Track Mind, Piece Of My Heart – koju je potpisao Doyle Bramhall, te svakako tu ulazi i klasična bluz tema Lost And Found ).

Nakon uzastopnog preslušavanja albuma "Back Home" , stekao sam dojam kako je Clapton pomalo "uljuljan" u udobnu fotelju zanemario ono što je najvažnije kod stvaranja albuma, a to je "feeling". Slušanje albuma "Back Home" ostavlja dojam da upravo taj "feeling" vidno manjka, bez obzira što je ekipa glazbenika koja je radila na njemu vrhunska. Na albumu su radili čak i velikani kao što su Billy Preston i Steve Winwood. Sve to nije pomoglo da "Back Home" istinski zabljesne barem u dvije ili tri skladbe. To je ovaj puta izostalo.