Give Me Strength The '74/'75 Studio Recordings

Review

Bog gitare nas je protekle godine vratio gotovo 40 godina unatrag, prisjećajući se svog velikog povratka albumima ‘461 Ocean Boulevard’ (1974.) i ‘There Is One in Every Crowd’ (1975.), skupivši ih u kompilaciju ‘Give Me Strength: The ‘74/’75 Studio Recordings’. Na dva diska našle su se tako sve pjesme sa spomenuta dva albuma, uz neke neobjavljene ili rearanžirane brojeve.

Otkuda se vraćao Clapton, danas većina ljubitelja njegove glazbe zna: od početka 1971. godine do početka 1973. trajala je njegova borba s teškom ovisnošću o heroinu (za to vrijeme je sudjelovao još samo na Koncertu za Bangladeš u ljeto 1971.), a uskrsnuću karijere, za koju su svi mislili da je završila, pripomogao je Pete Townshend, suorganiziravši danas slavni ‘Rainbow Concert’, najpoznatiji Claptonov live album uz (nedavno reizdan) ‘MTV Unplugged’. Eric se, nakon odvikavanja u klinici i boravka na seoskoj farmi, nažalost okrenuo alkoholu, te su zbog toga i dva gore spomenuta albuma snimljena uz velike poteškoće.

Vraćajući se unatrag, možemo shvatiti što je Claptonu značilo ovo razdoblje. Osim što se ponovno vratio na scenu, tih godina otkrio je nove zanimljive glazbenike i zvukovlje, od kojih su najviše na njega utjecali J.J. Cale i reggae, posebno glazba Boba Marleya. Prvospomenutom je ‘oteo’ ‘After Midnight’ i ‘Cocaine’, koji do danas ostaju jedni od najvećih Claptonovih hitova, a Marleyeva ‘I Shot the Sheriff’ popularizirala je reggae među bijelom rasom.

Na ovom izdanju, dakle, svakom od dva albuma pripada jedan disk, uz poneki ‘outtake’ sa snimanja albuma ili bonus stvar. Pjesme s ‘461 Ocean Boulevarda’ ne treba posebno predstavljati, jedan je to od komercijalno najuspješnijih Claptonovih albuma pun sjajnih obrada, aranžmana tradicionala u ‘Slowhand’ stilu te nekoliko najboljih vlastitih pjesama koje je Clapton snimio u svojoj karijeri (najprije ‘Let It Grow’). ‘Getting Acquainted 1&2’ najbolje dočaravaju presudan utjecaj J.J. Calea u ukupno 10 minuta odličnog jaminstrumentala, a dodatni materijal još sadrži ‘Eric After Hours Blues’, akustičnu ‘Please Be With Me’ i verziju ‘Give Me Strength’ na dobru (vrsti rezonirajuće gitare koju mnogi znaju s omota albuma ‘Brothers In Arms’).

Drugi disk na jednak način donosi izvornu listu pjesama albuma ‘There Is One...’, koji je bio više inspiriranreggaeomnego prošli, što se vidi i iz dodanih pjesama, poput ‘Burial’ i ‘Watcha Gonna Do’ Petera Tosha. ‘I Found a Love’ je još jedna obrada, no možda malo presuzdržana i mlaka (naročito vokalno), a među najpoznatijim pridodanim stvarima je legendarna reggae obrada Dylanove ‘Knocking On the Heaven’s Door’, izvorno objavljene kao singl iste, 1975. godine.

Reminisciranje davno objavljenih albuma je uvijek lijepo, ali što novog nudi ovo reizdanje? Osim šake dodanih pjesama, koje su većinom ionako izdane na prijašnjim kompilacijama, ništa posebno, no ‘Give Me Strength: The ‘74/’75 Studio Recordings’ je album strastvenih kolekcionara te možda onih koji Claptona znaju samo po ‘Wonderful Tonight’ i ‘Tears in Heaven’, a žele uhvatiti priključak s diskografijom. Ostatak publike većinu ovih pjesama zna napamet - međutim, preslušati ih ovako upakirane, uz zaista sjajnu i primjerenu produkciju (za ovakav blues/reggae album), čini još jedno lijepo iskustvo uživanja u glazbi Erica Claptona.

Filip Katić