Review
Trinaest je pjesama na trinaestom samostalnom albuma princa tame, jedinog i jedinog, Ozzya Osobourna. Album nazvan Patient Number 9 izašao je u rujnu 2022. godine. Album obiluje mnoštvom gostiju koju su odsvirali svoj dio, ali su i sudjelovali u komponiranju pojedinih pjesama. Svi su oni vrhunski glazbenici koju su bili spremni pomoći heavy metal djedici da mu album ne spada u nešto prosječno, nego da ima ono neštom nešto što će ostati barem kao sjećanje u našim ušima. U kreiranju pjesme koja otvara album, a ujedno i pjesme po kojoj album nosi ime, sudjelovali su, princ Ozzy Osbourne, Andrew Watt, Robert Trujillo (Metallica), Chad Smith (Red Hot Chili Pepperw) i Ali Tamposi. Girau na pjesmi je odsvirao Jeff Beck. Pjesma Patient Number 9 jest ona koja najlakše 'ulazi u uho' i koju ćemo bez puno razmišljanja prihvatiti. Uz navedene suradnike na pjesmi Patient Number 9 i poznate gitariste (o čemu više u tekstu ispod), na albumu su sudjelovali i Chris Chaney (basist Jane's Addiction), Duff "Rose" McKagan (basist Guns N'Roses), Oliver Taylor Hawkins (bubnjar Foo Fighters) i Ryan Tedder (pjevač OneRepublic).
Za nas fanove Black Sabbatha najpoželjniji gost na Patient Number 9 albumu jest Tommy Iommy. Tommy gostuje na dvije pjesme. U pjesmi "No Escape from Now" Iommy je i koautor. To jest Black Sabbath pjesma od početka do kraja. Na momente podsjeća na „God Is Dead?“ sa Sabbathove trinaestice. Druga Tommyeva gostujuća pjesma „Degradation Rules", isto podsjeća na Sabbathe, ali ipak ne toliko. Najčešći gosta na albuma, ako on to uopće jest, je Zakk Wylde. On je definitivno najdraži Ozzyev gitarsti, nakon nikad prežaljenog Randy Rhoadsa. Zakk je gitarirao na četiri pjesme. Sve četiri pjesme međusobno se razlikuju i to je ono što je najviše na tragu onoga što je Osoborne radio dosad u svojoj solo karijeri. Najčudnija i glazbom i tekstom je "Mr. Darkness". Čini se jedna standardna Ozzijeva pjesma ali nije. Većina pomisli kako je ovo neka autobiografska pjesma princa tame, ali ne tekst ukazuje na nešto drugo. Možda (ali samo možda) najveće iznenađenje na albumu je gostovanje Erica Claptona. Početak "One of Those Days“ kao da govori mene sivra Eric Clapton. Zanimljivo, ali ipak ne dovoljno dojmljivo, koliko bi se moglo očekivati. Tu je i gostovanje Mike McCreadya (Pearl Jam) na pjesmi "Immortal". Tu Ozzy pjeva:
Ljudi dolaze i odlaze,
Neke priče se nikad ne ispričaju
Zakopajte me dolje,
Ali ja neću umrijeti,
Jer ja sam besmrtan.
Cijeli album i jest prepun tekstova o bolesti i smrti, nešto kao nagovještaj odlaska. Nešto slično je bilo i na prošlom albumu Ordinary Man (2020). Na svu sreću, još uvijek se svi čude kako je naš princ tame i dalje s nama. Ozzy je prije neki dan napunio 74 godine. Svi znamo kakav je život vodio, s kakvim se svim zdravstvenim problemima bori, a on i dalje snima albume. Pacijent broj 9 je sasvim solidan album. Nije napravljen korak naprijed od Ordinary Mana, ali nije ni nazad. Nadam se da ćemo svi zajedno dočekati i četrnaesti Ozzyjev studijski album, pa makar i ne bio korak naprijed, ali tko zna.
Bruno Ćurko
« Ordinary Man 
