Review
Rush su jedan od onih bendova koji svi mogu voljeti. Ne zato što su lagani za slušanje ili imaju prolazni hit-potencijal, već zato što su dobri. Izvrsni, bilo muzički (kompozicijski, svirački, tehnički), bilo tekstualno, bilo načinom doživljaja vlastite muzike i sposobnosti kao muzičara. Bilo kako zapravo. U karijeri koja je već prešla četrdeset godina, zasluženo su izgradili ime benda koji sklada vrhunsku muziku i koncertne atrakcije koja neumorno održava ekstenzivne turneje na gotovo svim dijelovima planeta gotovo bez prestanka.
Rush je osnovan 1968. godine i nakon nekoliko godina i manjih promjena članova, 1974. izdaju self-titled prvijenac u maniri blues rocka kasnih šezdesetih u postavi Alex Lifeson (gitara), Geddy Lee (bas, vokal, klavijature) i John Rutsey (bubnjevi). Iduće godine na Rutseyjevo mjesto sjeda Neil Peart i Rush dobiva svoj definitivni oblik koji se nikada nije promijenio. Rush je power trio, jedan od onih inkarnacija rock benda koji može biti ili propast (np. u slučaju Creama – ne muzički, doduše, već odnosom među članovima) ili najbolji način oblikovanja benda. Na sreću, Rush su sa svojom rotirajućom trokutastom strukturom ipak ovo drugo. Bend je to tri vrhunska muzičara koji je od svog Creamom i Led Zeppelinom inspiriranog iskona, preko progresivnog rocka, proto-metala, synth rocka, alternativnog rocka devedesetih i ponovnom vraćanju čistom rock and rollu s modernim izričajem izdao osamnaest studijskih i devet live albuma. Uvijek, čak i uslijed korijenskih promjena zvuka, ostali su Rush, bend tri vrhunska muzičara u kojem majstorstvo jednog ne zasjenjuje drugoga već mu pridonosi (za primjer, Neil Peart uživa gotovo božanski status bubnjara, dok Lifeson nije toliko istican u krugovima cijenjenja gitarista).
Prije izlaska devetnaestog albuma, imenom „Clockwork Angels“ predviđenog za proljeće 2012., izašao je „Sector“ box set, paket u tri dijela od prvih petnaest izdanja benda, u poretku izlaženja i predstavljaju cjelokupni Rush katalog izdan za „Mercury Records“. Svi albumi su digitalno obnovljeni u 96kHz/24-bitnoj rezoluciji i pakirani u replike originalnih LP košuljica. Svaki dio sadrži knjižicu s tekstovima pjesama, starim slikama i osnovnim podacima o albumima. Kao dodatak, svakom je dijelu pridodano DVD-audio izdanje jednog od albuma, u 5.1 surround zvuku. Iznad svega, sve tri kutije povezane dobivaju oblik i izgled kovčega za turneje.
„Sector 1“ sadrži njihov početak i proboj prema progresivnom zvuku s albumima „Rush“ (1974.), „Fly by Night“ (1975.), „Caress of Steel“ (1975.), „2112“ (1976), „All the World’s a Stage“ (1976) i „Fly by Night“ kao DVD-A dodatak.
U fazi koju obuhvaća „Sector 1“ Rush počinje s istoimenim prvijencem, koji nosi teški utjecaj Led Zeppelina i britanskog proto-metal zvuka. S „Fly by Night“ i dolaskom novog bubnjara Neila Pearta, Rush se polako kreće prema stadiju koja im je donijela najveća skladateljska ostvarenja i popularnost. Peartov dolazak značio je njegovo preuzimanje dužnosti pisanja tekstova pjesama, čime njihovi tekstovi postaju književniji i uvode se elementi SF&F-a što je vidljivo na pjesmama kao „By-Tor & the Snow Dog“ te „Rivendell“. „By-Tor“ također ukazuje na smjer skladanja koji će biti dominantan idućih nekoliko albuma, a pritom se smjera konceptualne pjesme kao „The Necromancer“, „Fountain of Lameth“ s „Fly by Night“ i „2112“ s istoimenog albuma. „2112“ donio je konačni zasluženi uspjeh bendu svojom sponom maestralnosti („2112“) i intimnosti („Tears“). „All the World’s a Stage“ pokazuje Rush u pravom svjetlu kao par excellence live bend.
Ovi remasteri su drugi u nizu i čine još jedno, kako kolekcionarsko, tako i oportunističko izdanje. Nije tajna da su najzagriženiji ljubitelji Rusha avidni i fanatični kolekcionari (što, naravno, vrijedi i za ljubitelje drugih bendova) svih izdanja i ponovnih izdanja tako da će ga mnogi zasigurno pokupiti radi toga. Oportunističko je dvojno značenjem: izdavačka će kuća zaraditi upravo na fanatičnosti spomenutih fanova, no dat će i priliku onima mnogima da na jednom mjestu dobiju cjelokupna izdanja benda u svoje tri najvažnije faze muzičkih i tekstualnih previranja.
Kritike bi se mogle uputiti u izbor DVD formata za izabrane albume, umjesto Blu-Rayja, što je odlaženje ispod tehnološke razine. Isto tako, sam izbor 5.1 albuma, iako je podložan osobnim preferencijama, mogao je biti drukčiji. Za „Sector 1“ logičan bi izbor bio „2112“ čija je istoimena pjesma kao skladana za surround. Ili „Caress of Steel“ s dvanaest i pol minuta dugom „The Necromancer“ i dvadeset minutnom „Fountain of Lameth“.
„Sector“ omogućava na jednom mjestu praćenje karijere Rusha prije devedesetih, njihov razvoj (katkad i napredak) i odrastanje kao muzičara, a „Sector 1“ njihovih prvih pet albuma, koji su proboj na muzičku scenu i, s „2112“, njena okupacija.
Sreća je što nisu zapostavili objavljivanje tekstova. Tekstovi njihovih pjesama uvijek su bili nedjeljivi vid doživljaja Rusha kao benda (čak i kao benda koji broji mnogo instrumentala). Neil Peart je od svog dolaska postao glavni tekstopisac i uvijek je pisao u dosluhu s općeljudskim ili intimnim temama, filozofijom i položajem čovjeka kao čovjeka. Prije njega, tekstovi su bili oni uobičajniji za bendove njihova izričaja, a Peart je donio SF, fantasy, mitologiju, filozofiju i bogat književni izraz. Tekstovi su se izvrsno slagali s njihovom muzikom koja je krenula biti kompleksnija i monunentalnija, uvlačeći u sebe sve više raznih utjecaja.
Sve u svemu, na jednom mjestu imati prvih pet izdanja benda, kako studijskih tako i live, više je nego dobro polazište za one koji žele početi s bendom ili još više produbiti svoje slušanje i znanje. S financijske bi strane moglo biti opterećenje, no pakiranje, oprema i dodaci s motivacijske strane mogu pokriti neke stvari.
Marko Štrok
