Review
"Strangest brothers you are ever likely to meet" jedan je od citata unutar knjižice CD-a benda Roy and the Devil's Motorcycle, album nosi naziv "Tell it to the People" i dolazi u izdanju Voodoo Rhythm Recordsa.
Riječ je o trojici Stahli braće iz središnje Švicarske uz "kliznu" ulogu bubnjara koju na ovom trećem studijskom albumu odrađuje Alain Perret-Gentil (inače vokal garage punk benda The Come'n'Go). Bend djeluje nekih dvadesetak godina i ima ukupno tri albuma, počevši od 1998. na ovamo, uz gomilu raznih EP-a, splitova i kompilacija na kojima su sudjelovali.
Sami kažu kako im uzori variraju od neo-psychedelic benda Spacman 3, preko Link Wraya pa sve do Godza, uz snažan motiv da razviju vlastiti prepoznatljivi stil i zvuk.
Koliko u tome uspijevaju?
Pa pravo da znate, mene osobno nisu previše impresionirali, barem ne na ovom albumu koji je sastavljen omjerom 5/4 u korist autorskih pjesama. Najupadljiviji cover je onaj "Will the Circle Be Unbroken" u trajanju od čak sedam minuta, a o čijoj opravdanosti bi se dalo raspravljati (mislim na minute).
Dečki zaista pokušavaju izbjeći zamke rockabilly/pshychobilly/garage rock standarda u stilu The Crampsa i u toj silnoj želji da budu posebniji, lutaju područijem avangarde, ehoa, fuzzy gitara, pomahnitalih upadanja sa usnom harmonikom koja graniče sa shizofreničnim napadajima.
A rezultat tog kaosa je?
Polovičan, na trenutke dobro plivaju u vodama koje se trude izbjeći, kao u garage rock numeri "I'm Allright" da bi se ubrzo opet vraćali kaosu na kojem grade svoj stil u pokušaju izazivanja uznemirujuće atmosfere koja bi mogla služiti kao soundtrack Paklene naranče.
Uvijek kada "imam posla" s bendom koji želi nešto posebno reći, a nisam ga gledao uživo, ostavljam prostora za uzmak čisto iz razloga što nemam cjelokupnu sliku onoga što ovi ljudi zapravo žele i koliko su uvjerljivi, a koliko se trude biti nešto što zapravo nisu.
Stoga ostavljam na volju svakom slučajnom namjerniku da presluša "Tell It To The People" album benda Roy and the Devil's Motorcycle u nadi da će možda čuti nešto što je meni promaklo, jer moj osobni dojam "igra" na liniji "nešto bi htjeli, a neznamo što", a ta linija, ruku na srce, uz silnu količinu dobre dostupne glazbe i nije obećavajuća za ovaj bend.
Mihael Pinter
