My Beautiful Dark Twisted Fantasy

Nakon niza medijskih ispada od kojih je najupečatljiviji zasigurno onaj s Taylor Swift (Yeezy, znamo mi da je Beyonce bila daleko bolja, no u Americi se ne dira u Boga, zastavu i country zvijezde) Kanye West je upao u nemilost medija i publike. Stvar je otišla tako daleko da ga je u neslužbenom intervjuu prozvao sam Barack Obama i nazvao ga seronjom, a omiljeni svjetski freakshow Lady Gaga otkazala zajedničku turneju. Slab prolaz intimnog i depresivnog prethodnog albuma 808's & Heartbreak nije puno pomagao pa Westu nije preostalo ništa drugo nego da se poklopi ušima i povuče u tišinu.

 

Ono što nitko nije očekivao je da West u osami radi ovakav novi materijal. Dok je na Twitteru ostavljao egoistične poruke kojih se količinski ne bi posramila nijedna tinejdžerica, istovremeno je radio i novi album. Suradnici su za medije davali priopćenja kako West ne spava, no svi smo mislili da je to jer osmišljava nove načine kako da pojasni svoju veličinu, a ne da radi album koji će po svom izlasku postati klasik mainstream hip hopa.

 

My Beautiful Dark Twisted Fantasy je uistinu monumentalno djelo, povratak u formu nakon osrednjeg prošlog albuma koje, ipak, ne negira njegovo postojanje. Točnije, ovo je logičan zaključak prethodna četiri albuma koji sadrži elemente svega što je Kanye West dosad radio i odvodi na razinu više, razinu genijalnosti. Ovo je album koji izbacuje sve što Kanye West ima u glavi. Iako u naslovu prepostavlja fantaziju, to nije u potpunosti maštanje, ovo je ponajviše realnost Kanyeovih misli i misli ljudi oko njega. Opis je to svijeta u kojem prevladavaju moć, bogatstvo, seks i dekadencija, a u tom svijetu se egoistični West ipak ne prikazuje kao veliki meštar koji stvara zakone nego kao ranjivi subjekt svjestan dobrih i loših strana koje njegov status donosi.

 

Na stranu to da je West zaboravio svoju veličinu. Osim stihova gdje svi koji ne vole Yeezyja (a skupio ih se poveći broj) mogu stisnuti usne u njegov šupak, tu je zvukovna ekstravagancija. West je otprije poznat kao producentski mag i bilo je za očekivati da na svoj povratnički album dovede hrpetinu suradnika i dobrih sampleova. Najbolji primjer za to je dramatična All of the Lights, epsko djelo o destruktivnoj slavi na kojoj surađuju 42 suradnika, od kojih 11 vokalno-instrumentalno (od Rihanne preko Alicie Keys pa sve do Eltona Johna). Samplirana truba uistinu odgovara Njegovom hip hop veličanstvu dok nimalo veličanstveno opisuje nasilje nad djevojkom koje se javilo posljedica reflektora pozornice koja u posljednje vrijeme svi toliko žele. Majstorski se odradio i prekid veze u Blame Game, uz mehanički ženski glas tu je kao podloga Avril 14th Aphex Twina. O izvrsno pogođenom sampliranju Woods Bona Ivera u eskapističkoj Lost in the World ne treba ni govoriti.

 

U rimama i referencama Kanye je i dalje majstor. Govoriti o sebi kao abominaciji Obamine nacije zvuči odlično i kad se prevede na hrvatski, a majstorije poput Too many Urkels on your team and that's why your wins low bacaju ostatak mainstream kolega na koljena. Da Kanye u tekstovima može biti i emotivan i samokritičan pokazao je u ponajboljoj pjesmi albuma, ispiranju grijeha kroz Runaway. Isto tako, u stihovima su se istakli i gosti, poglavito Nicki Minaj u svom luđačkom završetku briljantne Monster.

 

Previše zatvoren i suptilan na prošlom albumu, Kanye je ovaj put pustio sve svoje misli na slobodu, koliko god prljave, čiste, realne, izmaštane, osobne ili javne bile. I napravio pun pogodak. My Beautiful Dark Twisted Fantasy je Kanye u svom najčišćem obliku, ekstravagantan album o njemu samome, svemu što zna, misli i mašta. Malo je ovakvih genijalaca i eklektika i koga zapravo briga što je Kanye lud. Medijska pompa oko Kanyea tek je sadašnje stanje uma, izvrstan album ostaje za vječnost.

 

Ivan Glazer