Bilo je to davne 1984. godina, mjesto radnje bilo je Kulušić, Bajaga i Instruktori još nisu postojali, postojao je samo Bajaga koji je za tu priliku okupio bend i nastupio reklamiran na plakatima kao Momčilo Bajagić gitarist Riblje čorbe. Nastupio je pred 300-tinjak gledatelja i oduševio sve okupljene. Bilo je to vrijeme kada je napravio album Pozitivna geografija, a sve ostalo je povijest.
U četvrtak, 18. travnja, mjesto radnje bila Tvornica kulture. Kultni zagrebački klub Kulušić u kojem se stvarala rock scena 80-ih zatvorio je svoja vrata 2000. godine. Na pozornicu je oko 20:20 izašao Žika Milenković član sada već renomiranog benda Bajaga i Instruktori koji je ulaznice za ovaj koncert rasprodao u rekordnom roku – bilo je dovoljno 24 sata da sve planu. Žika je najavio koncert i članove benda uz objašnjenje da svi zamislimo da smo u Kulušiću. Ideja je obilježiti 40 godina stvaralaštva uz 40 koncerata u većim gradovima exYu. Na ovom koncertu opus je bio ograničen upravo na one prve, na pjesme s albuma Pozitivna geografija i samo se jedna starija od '84. uspjela probiti na setlistu i to tek na bisu.
Koncert su otvorili pjesmom Pustite me druže kada je Bajaga oko pola devet izašao na pozornicu. Slijedila je Kosooka, Marlena, Znam čoveka, Tekila gerila… putovanje u prošlost dobro je počelo. Pozitivna geografija bila je prekinuta rock verzijom pjesme Ljupke Dimitrovske Čibu (čiba), te još ranijom godinom dok je Bajaga još bio član Riblje čorbe, tako da smo čuli i pjesme Dobro jutro, Evo ti za taksi, Ja sam se ložio na tebe i Kad hodaš koja je izazvala najveće ovacije publike. Publika je cijelo vrijeme bila vrlo raspoložena i ono što je zamišljeno kako sjedeći koncert vrlo je brzo to prestalo biti, svi su bili na nogama i uživali. Pjesme su se redale jedna za drugom Papaline, Berlin, Limene trube, službeni dio koncerta završio je hitom Tamara.
Večer je bila ugodna, koncert nas je odveo u neka druga vremena kada je glazbena scena bila jaka, kreativna, kada su tekstovi bili snažni i značajni. U vrijeme kada se znalo kada treba bit ozbiljan, a kada se treba našaliti, a istovremeno se ozbiljne teme znalo zapakirati u vrlo britke šale. U tih skoro dva sata brojeći i bis na kojem je ponovljen Berlin, Marlena i progurana jedna starija Samo nam je ljubav potrebna, mi smo bili u Kulušiću, Bajaga je tek trebao pronaći svoje Instruktore i Pozitivna geografija vladala je našim svijetom.
