Dugoočekivani album Jonathana “Everyone Else Is OK”, objavljen 27. III., nakon šest godina i dvostrukoga izdanja “To Love/To Hold”, prate dvije velike koncertne promocije, od kojih je prva bila sinoć, 9. IV., u zagrebačkoj Tvornici kulture.

S Jonathanima se ne može pogriješiti ni razočarati! Od prvoga rasprodanoga koncerta u Malome pogonu Tvornice kulture 27. II. 2014. do sinoćnjega ˗ punih deset godina kasnije ˗ u Velikome pogonu, uspješno drže publiku svih generacija u ekstazi.

Iako 15-ak minuta prije zakazanoga termina koncerta pred samim ulazom u Tvornicu nije bilo previše ljudi, a karata je još bilo za kupiti, činilo mi se nestvarnim da se publika oglušila na toliko oglašavani koncert, posebice jer se radilo o promociji hvaljenoga i dugo iščekivanoga novoga albuma. Na šankovima se nije moralo čekati, kao ni na garderobi, a i do prvoga reda se moglo komotno probiti, dok je scenografija djelovala pomalo komemorativno s umjetnim cvijećem u vazama. Nadu je pobuđivao jedino merch sa svim dosad objavljenim albumima, kao i majicama.

No, sva su se strahovanja pokazala neopravdanima jer se publika odlučila držati točnoga tajminga i odjednom je sve oko mene bila prepuno razdraganih lica dok se band pripremao za početak uz uvodnu stvar Mirror s novoga albuma. Ubrzo se članovima banda na stageu pridružio frontman Zoran Badurina i s Have it all započela se kotrljati dvosatna bujica energije. Njegove prepoznatljive crvene cipele, koje godinama ne posustaju, ovaj put su bile još energičnije i žešće, kao i sama publika, koju su uz već prepoznatljive i stalne fanove banda, činila šarolika lica svih uzrasta (priznajem da su u prvim redovima prevladavale pripadnice ljepšega spola).

Badurinina žestina plesa uspjela je u jednom navratu pomaknuti zvučnik sa stagea, a u drugome čak ga i srušiti. Svi su skakali na Wake up call, Who lies to whom? i Falling, malo se umirili na Moments i Monkeys, no na Coming on hard je već cijela Tvornica bila opijena jačinom i snagom glazbe i teksta koji samo na svoj prepoznatljiv način Jonathani mogu priuštiti. Vrijeme i prostor prestali su postojati, stvarnost je bila samo ono što se čulo i odvijalo na stageu, a surova realnost djelovala je nebitnom.

Izmjenjivale su se stare stvari, kao i one s novoga albuma, sve prihvaćene s jednakim oduševljenjem, a ruke publike njihale su se u zanosu. Singl Darling ostvario je upravo ono što sama stvar poručuje ˗ ostvarivanje bliskosti banda i publike, kojoj se Badurina neprekidno zahvaljivao, u jednom trenu poručivši „svi ste naši prijatelji“. Naime, to i jest činjenica jer što je band više energije, pozitivne naravno, odašiljao, feedback publike bio je sve veći. Subjektivno, Heaven mi nikada dosad nije zvučala toliko toplo i blisko, možda jer je cjelokupni dojam koncerta bio „I know it isn't much to say: Heaven's here with me today“. Iako se Badurina ispričavao što neke tekstove čita, publici to nimalo nije smetalo, niti je išta glazbeno mijenjalo.

Sat i pol munjevito je proletio, no kako to već kod Jonathana biva, energija se crpi do krajnjih granica. Uslijedio je bis, na kojem su se publici bacale, već spomenute, ruže, set liste i isprintani tekstovi. Taman kad su svi pomislili da je kraj, a Badurina komentirao da ne može više, uslijedio je još jedan bis na kojem je Maggie publiku otpratila kućama.

Zreliji, glazbeno stasaliji Jonathani ovim su koncertom i novim albumom proširili sve granice koje su dosad postavili, potvrđujući svoju iskonsku live energiju, koja čini okosnicu njihova postojanja.

Ukoliko ste propustili vrhunsku atmosferu sinoćnjega koncerta, koju su zajedno stvorili Jonathani i oduševljena publika, strpite se do 5. VII. kada će riječka šestorka ponovno gostovati u Zagrebu na Brundanju u dvorištu Pivovare Medvedgrad.