Review
Kao prva ploča s naznakom "producirao Brian Wilson", "Surfer Girl" bila je nova bitna stepenica u penjanju The Beach Boys ka američkom rock-olimpu. Treći album kalifornijskog kvinteta naprosto se dosurfao na valu uspjeha prethodnoga "Surfin' U.S.A." - bacite li oko na datume objava njihovih ranih albuma, vidjet ćete da pauze jedva da je bilo. "Surfer Girl" je izdan u istoj godini kad i prethodnik, a ta 1963. iznjedrit će još jedan LP u portfoliju benda. No, prije nužnog stvaralačko-izvođačkog zamora neke su se stvari morale iskristalizirati: The Beach Boys su imali kapacitete za daleko veće domete od lokalnog surf-benda, a Brian Wilson je bio glavna osoba zaslužna za to. Upravo ovdje to je postalo već svima jasno iako je i "Surfer Girl" daleko od idealnog albuma.
Ali osvrnimo se samo na dvije pjesme da utvrdimo gradivo iz povijesti popularne glazbe… Naslovna pjesma je kao nježna balada bila sve samo ne "mudro" otvaranje albuma benda koji je tek predstavljen kao najveći američki surf-sastav, usprkos prikladnom pridjevu u naslovu. Netko je zgodno primijetio da je pjesma "Surfer Girl" Brianova "kalifornijska rapsodija", aludirajući na Gershwinovu "Rapsodiju u plavom", skladbu koja je u mladom "beach boyu" zapalila skladateljski plam - kao jedna od prvih pjesama koje je napisao, nastala je na podlozi glasovite teme iz Disneyjeva "Pinokija", "When You Wish Upon a Star", a na jednom mjestu objedinjuje odlike glazbene čarolije The Beach Boys, od savršeno usklađenih vokala preko bogatog, svevremenskog zvuka i pametno lomne strukture do osobenog ugođaja dočaranog savršeno nježnim falsetom. Nadahnuto otpjevana, nenametljivo sugestivna i minimalistički prebogata, već je sama ispjevala hvalospjev svom autoru i bendu koji je stao iza nje, ostavši jedna od njihovih najljepših epizoda.
Druga pjesma koja čini album monumentalnim uz sve manjkavosti (pre)mladog rukopisa je također nježna laganica, "In My Room". Pjesma kojom je Brian poželio opjevati sigurnost i emotivnu toplinu koju mu je kroz djetinjstvo i pubertet pružala soba koju je dijelio s braćom, svakim svojim taktom, svojom razrađenošću i perfektnim aranžmanom natopljenim toplinom jasno kazuje koliko je osobna i posebna u njegovom, odnosno, opusu benda. Njegova mati ju je, kad ju je prvi put odslušala, prozvala najljepšom pjesmom koju joj je sin napisao i to nije bilo puko majčinsko bodrenje. "In My Room" poput "Surfer Girl" svjedoči nevjerojatan autorski, skladateljski i producentski talent koji je mladom Brianu Wilsonu omogućavao čuti svaki zvuk svojih kompleksnih melodija prije nego što je ijedna nota odsvirana.
Od ostalih pjesama ističu se dva tipična pop-razarača kataloga The Beach Boys – "Catch a Wave", za koju sam Brian kaže da mu je prvi veliki aranžman vokala, i "Little Deuce Coupe" – te još dvije odlične balade (očiti trademark albuma, ali i pokazatelj kojim će se smjerom nastavljati rukopis benda, čak i kad su u pitanju i najpoletnije pjesme), gudačima podebljana "The Surfer Moon" i sofisticirana "Your Summer Dream" kojom je jasno određena putanja odmaka od postulata surf-glazbe. Preostale pjesme ipak su prvenstveno tek, u najboljem slučaju, solidni filleri, osuđeni na zaborav izvan konteksta albuma. No, da se posve razumijemo, čak i većina njih stoji kao dokaz rastućih stvaralačkih apetita i mogućnosti tada već definitivno glavne osobe benda, ali i cjelokupne ekipe.
U najnovijem obljetničkom izdanju i "Surfer Girl" dolazi u mono i stereo tretmanu na jednom disku, ali bez bonus-pjesama koje su krasile prethodna "2 u 1" izdanja na kojima je album uz dodatke dolazio u paketu s albumom "Shut Down, Volume 2".
Toni Matošin
/
« Surfin' U.S.A. 
