One Day I'm Going To Soar

Review

Iskreno, za britanski bandDexys,ili kako su se prije zvali Dexys Midnight Runners, nikad prije nisam čula. Nakon par preslušanih pjesama na Youtube shvatila sam da zapravo znam koju njihovu pjesmu, npr.Come On EileeniGeno. Posljednji album su izdali 1985. godine,Don’t Stand Me Down. Naime album je potpuno propao u komercijalnom smislu, ali je band zato stekao kultni status.One Day I'm Going to Soar je, moglo bi se reći, konceptualni album koji sadrži zanimljive razgovore. Iako se pjesme na prvo slušanje čine lake i pjevne, iza njih stoji tekst koji govori o emocijama, porazima, ljubavi, filozofiji. I sve to pjeva jedan lik, Kevin Rowland, pjevač i glavni autor pjesama.

Album započinje vrlo obazrivo i pomalo usamljeno, polako prelazi u požudu, pa romantično, zatim otkriva kako nikad nije mislio ozbiljno (pjevač Kevin Rowland), zatim se jede što nikad nije mislio ozbiljno onda je sretan što ipak nije i završava meditativno, nakon što je otkrio da je takav i ne može ili ne želi se mijenjati. Vrlo zanimljiv koncept vrlo muški.

Pjesme koje bi ovdje istaknula su She Got a Wiggle i I'm Thinking of You. Fantastične ljubavne laganice. Također zanimljiva je pjesma Incapable Of Love, koja je koncipirana kao razgovor između muškarca i žene. Ona je sprema za dalje u vezi, no on nju ne voli i ne želi više ništa imati s njom.Dexys završavaju album pjesmom/monologom It’s O.K. John Joe. Pjesma koja govori o vjeri u ljubav, meditativna, za kraj dana, da bi nas pola minute pred kraj iznenadio melodijom s početka albuma, ovaj puta u bržem tempu i u slavljeničkom duhu. Na taj način daje albumu zaokruženost.

One Day I'm Going to Soar je vrlo iskren, promišljen i retrospektivan album. Namjenjen je usamljenima i onima kojima je dosadila sintetička glazba puna ispraznih tekstova.

Ivana Obrdalj