DETOUR10

Review

Svoj jubilarni deseti rođendan zagrebački je Detour dočekao s novom pjevačicom, a samim time i posve novom stranicom svoje naoko kratke, ali u okvirima domaćega popa nezaobilazne priče. Prvi singl s Ginom Victorijom Damjanović na mjestu Maje Posavec, "Zaljubila sam se", odao je bend koji nakon preklanjskog sjajnog albuma "A što ak' ja…" uopće ne razmišlja o usporavanju i koji usprkos važnoj kadrovskoj promjeni čvrsto namjerava ostati na svojoj trasi ozvučenoj vedrom, inteligentnom i zabavnom pop-glazbom. Odluka da prije "pravog" novog albuma, dakle, kolekcije posve novih pjesama koju najavljuju za otprilike kraj sljedeće godine, objave kraću retrospektivu s prearanžiranim pjesmama iz dosadašnje karijere učinila mi se zanimljivom idejom, a s obzirom na trenutni ugođaj njihove glazbe i sklonost akustičnim vibracijama i zaigranom živom svirkom sve mi je, usudim se kazati, zamirisalo na ono što su, primjerice, Saint Etienne pred kraj devedesetih napravili na nezaboravnom albumu "Good Humor". Pa, moram priznati da su me ti "mirisi" baš na pravi način zagrijali za ono što nudi "DETOUR10"…

Nenad Borgudan odavno se profilirao kao autor s istančanim pop-rukopisom, sa senzibilitetom artista sa sunčane strane ulice kojeg ne samo da krasi lakoća sastavljanja sjajnih pjesama za najširi raspon ukusa već i zavidne navigacijske sposobnosti kad je bend u pitanju. Detourovi albumi uvijek su iskakali iz matrice taman toliko da budu poput svjetionika, koliko god nikad prvoloptaški izbor za glasne superlative, toliko i(pak) uvijek sigurna partija i garancija kvalitetne glazbe, štogod mislili o toj terminologiji. Za rođendanski tulum tako su umjesto klasične best of kompilacije odlučili ponuditi nešto poput intimnog, malog tuluma; umjesto podsjetnika na ključne, najglasnije trenutke, ekipa iz Detour odlučila je iznova odsvirati i pritom po trenutnom raspoloženju preraditi te s novom pjevačicom otpjevati manji broj po osobnijem ključu odabranih pjesama. Pametno su težište pritom prebacili na dva prva albuma – "Detour" iz 2006. i "TV" iz 2009. – čije pjesme čine čak osam od ukupno deset pjesama, jer "A što ak' ja" ipak još zvuči svježe, kao da je tek jučer osvanuo (što mu je najtopliji kompliment kojeg ovoga trenutka mogu dati), te najizravnije korespondira s onim kako Detour danas zvuče, usprkos izostanku svoga dojučerašnjeg svojevrsnog trademarka, vokala Maje Posavec. "Plešem sama" tako je na samom početku albuma nešto kao poveznica, intro, odnosno, ulazak u taj skromni, topli tulum, baš kao što je zaključna "Tvoje lice se promijenilo" iz već davne faze Yammat nešto poput naklona za kraj, poput najrazigranijeg afterpartyja i garancije za neke nove tulume u već vrlo skoroj budućnosti.

Da, svakako pozdravljam ovakav odabir i raspored pjesama, baš kao što gudači i puhači cijelom repertoaru daju dozu patine i izbacuju ga iz vremenskog konteksta. Pritom je posebno važna koncentracija baš na isključivo Ginin vokal, jer, prisjetimo li se prošloga albuma, ne mogu se oteti dojmu da su rošade za mikrofonom više naškodile ukupnom dojmu nego što su pomogle. Nova se pjevačica, uz to, sasvim lijepo uklopila, mada se na trenutke čini kao da se zauzdava (ili možda pribojava usporedbi, za što uistinu nema potrebe). "DETOUR10" tako je, u cjelini uzevši, prije svega album, ne kompilacija: za to se "izborio" ne samo kraćom minutažom već i jedinstvenim ugođajem, stalnim ozračjem tog tuluma kojeg stalno spominjem, uklopivog u kakav manji, možda i zadimljeni prostor, ali i na neku raskošnu terasu. Jako dobra svirka oslobođena "postoperativnih" zahvata i elektronike (što nije samo po sebi vrlina, već opet izborena odlika) te zahvalan autorski repertoar uokvirile su zbirku pjesama kakvih naše radio-postaje trebaju biti gladne. Ispravak, one jesu gladne, ali ih se uporno hrani prvenstveno fast foodom! Za Detour predah prije novog pravog specijaliteta, nužni i dužni pogled u retrovizor s kristalno čistim staklima što pružaju pogled naprijed te hvatanje zraka za novi veliki pop-album. Za nas pozivnica na tulum za kojeg vam ne trebaju dodatni stimulansi i opijati da biste se zabavili i održali osmijeh na usnama, a ujedno i podsjetnik na neke melodije koje su nas nekoć razveselile gotovo neprimjetno.

Toni Matošin