Mute

U današnje vrijeme neograničene dostupnosti svih vrsta informacija, pa time i glazbenih, najveći problem postaje kako iste sistematizirani i izabrati. Iz nepregledne količine, doslovno svega i svačega postaje sve teže neciljano pronaći nešto kvalitetno, pa takvi pogoci postaju vrijedni kao dobitak na lotu. Možda ne onih najvećih premija, ali onih manjih, ipak značajnih, svakako.

 

Tako nekako se može opisati i moj prvi doticaj sa francuskim Demiansima 3.11.2009. u Ljubljani gdje su nastupili kao predgrupa velikim Porcupine Tree.

 

Obično predgrupe (neopravdano?) većina nas ne sluša previše ozbiljno i u potpunosti, ali ovaj put sam nekako predosjetio da (kada ih je već za zagrijavanje izabrao Steven Wilson) ovo mora biti pogodak. Njihovih pola sata svirke u kojoj su predstavili veći dio prvijenca Building An Empire (2008) stvarno je bilo energično i u cjelosti zanimljivo pa sam u idućim danima uspio i nabaviti navedeni odličan album, te ga kasnije često "vrtio" u svome CD playeru.

 

Demians su, u stvari, projekt frontmena Nicolasa Chapela (gitare, vokal) koji je i jedini stalni član postave od samoga početka. Trenutno za potrebe live svirki postavu dopunjuju Antoine Pohu - bas i Gaël Hallier - bubnjevi.

 

Ime bendu Chapel je dao po djelu Hermanna Hessea, u kojemu je, kako sam kaže, u promotivnim materijalima našao sličnu atmosferu koju kroz glazbu i sam želi proslijediti.

 

Dakle, nakon zapaženog i odlično prihvačenog prvog albuma Building An Empire na čijem stvaranju je djelom sudjelovao i sam Steven Wilson, te im kasnije ponudio pomoć i promociju kao predgrupi na euro-dijelu buduće Porcupine Tree turneje, sredinom 2010. godine izlazi im drugi album naziva Mute.

 

Osnovna specifičnost ovoga albuma je u tome što je nastajao u osami normandijskog priobalja gdje se Chapel povukao radi stvaranja pjesama za isti, a koje je kasnije u studiju u potpunosti sam i snimio. 

 

Rezultat takvoga, više i ne tako rijetkog, rada je dosta intimna, kvalitetom ujednačena i moderna ambijentalno-progresivna rock ploča.

 

CD otvara Swing Of The Airwaves, moderna progresivna numera čijim se već površnim slušanjem može naslutiti što sve dalje na albumu slijedi. U njoj od samog početka ima raznih elemenata "novoga" progresivnog vala sa pojedinim naznakama i noise utjecaja, pa sve do akustičnih ambijentalnih inserata.

 

Na nju se redom nastavljaju dobra Feel Alive, čvrsta rock pjesma čiji pojedini djelovi podječaju zvukom i žestinom na Foo Fighterse i balada Porcelain koja se povremeno osjetno guši u svojem aranžmanu. 

 

Sredina albuma pripada možda i najboljoj stvari na albumu Black Over Gold, lijepoj, tihoj i pomalo tmurnoj intimnoj baladi. Zatim slijedi Overhead melodični komad uz zvuke gudačkih instrumenta kroz koje su prožeti i orijentalni elementi.

Potom slušamo Tidal, još jednu čvrstu klasičnu rock pjesmu, kao uvod u još čvršću Rainbow Ruse koja kao da je ispala sa posljednjeg Porcupine Tree albuma Incident (što nije negativno, naprotiv, ovo je jedan od boljih trenutaka albuma).

 

Pri samom završetku CD-a je ponovno smirivanje kroz laganu, ritmičnu i pomalo monotonu Hesitation Waltz, te za sam kraj u istom ritmu i sumornoj atmosferi prilično zapažena i sasvim prikladna Falling From The Sun.

 

Na kraju, ukupan dojam ove ploče svakako je pozitivan, iako se osjeti teret i ono poznato "prokletstvo" s ispunjavanjem očekivanja vezanih za drugi album. Za nijansu je ipak slabija od prvijenca, jer su i kriteriji bili, naravno, veći.

I nadalje se osjećaju osnovni utjecaji na glazbeni smjer u kojem se band nastoji kretati, od npr. više puta spominjenih Porcupine Tree i Blackfield, pa do King' s X i dalje sve do Radiohead.

 

Ipak, ovo prvo izdanje za veću izdavaćku kuću zasigurno je opravdalo očekivanja svih kojih su u njega bili na bilo koji način uključeni - od samog autora, pa sve do izdavača.

Ali opravdana su i očekivanja i sve većeg i brojnijeg dijela publike koja prati glazbu sličnog glazbenog izričaja u koji se može smjestiti sada već afirmirane Demianse.

 

Jer Demians je zasigurno odlična grupa koja već sada, ali definitivno i u budućnosti ima još dosta toga kvalitetnoga za reći.